Autor fra Ivan Režić u Razmišljanja na 06. ožujka 2012 Više od ovog autora  |

U ljudskom životu sve je premreženo i isprepleteno putovima i putevima, onim stvarnim vidljivima oku, ali i onim nevidljivim koji opstoje u ljudskom umu i po kojima se stiže od polazne do dolazne točke bilo kojeg ostvarenja. Svakodnevno mislimo i premišljamo kako stići od zamišljenog i planiranog do konkretnog. Doista, svaki čovjek nalazi se često na račvanjima svojih puteva, odnosno na križanjima koja od njega traže da se odluči kuda dalje.

Jedna afrička poslovica veli: Ako imaš cilj naći ćeš i put do njega. I stvarno cilj je ono što određuje naš put ili naš izbor. No ne vode svi putevi do istoga cilja niti su svi podjednako zahtjevni ili uzbrditi, baš naprotiv, ima ih širokih i utabananih, kako nam to lijepo kaže sveto Pismo. I redovito takvi prostrani i nezahtjevni putevi navezanosti i ovisnosti, mržnje, osvete, oholosti, zahtjeva za nadmoći i slavom, privlače mnoštvo putnika, dok oni uski neprohodni puti samoprijegora, žrtve, praštanja i traženja oprosta, jednostavnosti i malenosti nisu baš tako primamljivi i napučeni. A naš život vrijedi onoliko koliko truda u njega ulažemo, netko lijepo primjeti. Iskustvo nas uči da se bez velikog napora ne može ostvariti nešto veliko i vrijedno u životu, no tu misao tako često želimo maknuti s vlastitog horizonta razmišljanja kako nas ne bi smetala u ostvarenju lakše ostvarivih ciljeva.

Sveta vremena liturgijske godine, a osobito vrijeme Korizme, potiče nas da uronimo u sebe i što bolje uvidimo gdje se kao vjeroputnici nalazimo, što nam to govori vlastiti život te kako nam je dalje ići ili putovati. Isto tako da preispitamo kakvi su naši puti i kamo nas oni vode, jer nema puta koji nas ne vodi nikamo. Baš naprotiv, vodi nas barem do kraja neke slijepe ulice. Složit ćemo se, vjerujem, da nas oni široki nezahtjevni puti ne mogu dovesti do nekog velikog cilja, no naspram tim putevima stoji jedan put koji nas uvijek dovodi do jednog cilja koji je najbolji za nas, a to je put obraćenja. On nas vraća nama samima i na koncu Bogu. Dakle svi prostrani puti vode ka istom cilju a to je propast ili smrt, a jedan uski, teško prohodan i zahtjevan put dovodi nas do ostvarenog života ovdje i sada i u konačnici do jedinstva s Bogom. Isus u evanđelju po Ivanu reče: Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. To nam je poruka da onaj tko odabere Njega za svog suputnika skupa s njim odabire u isti čas istinu i život. Put podrazumijeva stalan hod bez zastajanja i skretanja s njega kao i stalan zahtjev da imamo trajnu usmjerenost prema svom cilju u svim važnim trenutcima života. Jedino Bog može ponuditi odgovor na sva teška i važna pitanja jer on sam je Istina s kojom se treba uskladiti svaki zahtjev za istinom. Zato onaj tko odabire Boga, početak i dovršetak našeg puta i na tom putu stalan zahtjev obraćenja, odabire zapravo život.