Autor fra Ivan Režić u Homilije na 23. veljače 2014 Više od ovog autora  |

Evenđelje ove nedjelje nastavak je Isusova govora o novoj pravednosti. Starozavjetno pravilo uređenja ili poravnavanja nanesene nepravde "oko za oko, zub za zub", koje Isus spominje, nije imalo za cilj opravdanje osvete niti je bilo poziv na uzvraćanje na nepravdu jednakom mjerom. To pravilo imalo je trostruku svrhu. Kao prvo, njime se htjelo zastrašiti onoga tko je naumio učiniti neko zlo djelo da i sam računa na jednaku logiku uzvrata.

Kao drugo, budući da su ljudi nesavršeni, postojale su situacije u kojima je čovjek obično uzvraćao zlom na zlo. Kao treće, njime se pozivalo čovjeka koji je doživio neko zlo da ne uzvraća većim zlom od doživljenoga, već da pokuša biti pravedan. Isus ne želi poručiti da je ovaj zakon u sebi bio potpuno besmislen, nego kao onaj koji je došao ispuniti Zakon, ukazuje na novost odnošenja prema doživljenoj nepravdi i zlu. Jednostavno rečeno, da se uzvraćanjem zla ne može prekinuti lanac zla među ljudima. Jedini ispravan odnos prema doživljenom zlu je uzvraćanje dobrom. Opraštanje je stav kojim se drugoga ne ponižava, nego štoviše, suočava s njim samim i njegovim zlim činom. U takvom suočenju otvara se mogućnost za novi put. Logiku nove pravednosti Isus približava slušateljima kroz tri slike: okretanja obraza, darivanja i gornje haljine te duljeg hoda od traženoga.
Evanđeoski tekst iz Matejeva evanđelja nas u isto vrijeme iznenađuje i provocira. On suprotstavlja naše uvriježeno ophođenje sa zlom sa ophođenjem koje predlaže Isus. Po njemu, prvi koga smo pozvani nadilaziti ili pobjeđivati, nije drugi, već mi sami. Lijepo to izriče i latinski poslovica: Imperare sibi maximum est imperium (vladati sobom, najveći je oblik vladanja). Isus nas uči da na vatru ne valja dolijevati ulje, odnosno da se zlo pobjeđuje jedino ljubavlju, a mržnja jedino praštanjem. Ovaj zahtjev je za čovjeko itekako prihvatljiv i dobrodošao kad mu ide u korist. Pravi problem nastaje onda kada je sam pozvan provesti ga u djelo. Kada smo mi oni koji trebaju uzvratiti na zlo dobrom i na uvredu praštanjem.
Tko to uspijeva, njegova pravednost biva većom od pravednosti farizeja. Tko to ne želi prihvatiti i provoditi u djelo, njegova pravednost se u bitnome ne razlikuje od farizejske pravednosti. Isus je svjestan da zahtjev nove pravednosti zahtijeva novog čovjeka vođenog vjerom, ljubavlju i praštanjem. Da bismo iz dana u dan sve više postajali novi ljudi, potrebno je imati otvoreno srce za novost koju nam naviješta evanđelje. Ljubiti svoje neprijatelje i moliti za svoje progonitelje, ne mogu duhovni slabići i kukavice, nego jedino duhovno jeke osobe. Na tom itekako zahtjevnom putu, Isusov primjer ljubavi i praštanja, koji je u većoj mjeri promijenio svijet no svi zakoni skupa, stoji nam kao jasan znak i putokaz.