---

Samostan i župa sv. Franje Imotski

---

Iskustvo koje preobražava

Autor fra Ivan Režić u Homilije na 24. veljače 2013

Božju riječ druge korizmene nedjelje ujedinjuje obećanje i nagovještaj buduće slave. Jahve sklapa savez s Abrahamom i nagoviješta mu budućnost brojnu potomstvom i blagoslovom. Pavao potiče Filipljane na ustrajnost u očekivanju Gospodina Isusa Krista koji će preobraziti naše bijedno tijelo i učiniti ga jednakim svome slavnom tijelu. Evanđeoski tekst nam donosi događaj preobraženja Gospodinova. Na brdu, koje je u Starome zavjetu mjesto Božje objave i blizine čovjeku, susrećemo svjetlo kao mjesto Božjega boravka te dva vjerodostojna svjedoka Mojsija i Iliju, koji su također iskusili snažno iskustvo Božje blizine i obećanje njegove vjernosti. Neposredno pred slavni ulazak u Jeruzalem gdje će ispitikalež patnje i boli i preuzeti na sebe jaram ljudskoga grijeha, Učitelj u pratnji trojice učenika uzlazi na goru. Nakon svladane kušnje u pustinji Isus je pred još jednom kušnjom. Pred skorim prezirom, osudom i mukom. Isus je u strahu i zato se na trenutak zaustavlja i povlači u molitvu kako bi stanje svoga srca povjerio Ocu. Nakon još jednog iskustva Očeve blizine, osnažen je za nastavak puta

 

Nesvakidašnje iskustvo kušanja Božje blizine ispunja i oduševljava srca učenika. Ne čudi Petrova reakcija. Lijepo je kušati mir i radost Božje nazočnosti! Ovaj događaj ima i odgojnu dimenziju koja snaži vjeru učenika i priprema ih za ono što predstoji. Isus preobražen u molitvi pokazuje obećanje buduće slave za one koji povjeruju i polože ispit kušnje. Događaj preobraženja Kristova podsjeća nas na važnost tihih i povlaštenih trenutaka sabranosti u Božjoj nazočnosti. Sve ono na što nas poziva sveto korizmeno vrijeme ima za cilj da se otvorimo iskustvu Božje blizine. Ono nam daje snagu da u trenutcima prividne Božje odsutnosti nastavimo ustrajno koračati na putu vjere. Božja blizina preobražava čovjeka i nudi odgovor i na pitanja koja se naizgled čine bez odgovora. Božje svjetlo nudi odgovor na pitanje smisla žrtve, samoodricanja, vjernosti, pravednosti, mira, društvenog angažmana, pomaganja i na koncu nudi uzvišeni smisao kršćanskog poziva, življenog na različite načine. Pozvani smo uvijek iznova uzlaziti na Goru molitve usidrene u euharistiji prinoseći Bogu žrtvu u Njemu najmilijem prebivalištu, poniznom i čistom ljudskom srcu. U svijetu u kojem se razum sve snažnije postavlja za vrhovno mjerilo, potrebni su ljudi čije će svjedočanstvo života preobražavati svakodnevicu. Potrebni su ljudi preobraženog srca i preobražene vjere.

Samostan i župa sv. Franje - Imotski

Facebook