Autor fra Ivan Režić u Homilije na 25. studenog 2012 Više od ovog autora  |

Ljudska povijest i ljudsko iskustvo unutar nje govore o neospornoj činjenici mijene i prolaznosti svega stvorenoga. Ono što čovjek tako mukotrpno izgrađuje, tijekom vremena stari i nestaje, kao što to jasno uočava i na samom sebi. Ako bi iza čovjeka i njegova djela stavili točki i ako bi sve bilo ograničeno vremenskim okvirom, naš pogled bi se zaustavljao na vratima smrti. Međutim, pogled vjere usmjeren je Božjom voljom dalje od ovovremenog, dalje od vidljivog. Božja riječ 34. nedjelje kroz godinu- svetkovine Krista Kralja svega stvorenoga, usmjerava naš vjernički pogled izvoru i uviru svega što jest.

Zanimljivo je i fascinantno promatrati podudarnost prvog i drugogo čitanja današnje Svetkovine, između kojih stoji dugi vremenski period od oko šesto godina. Riječ je o dvama proročkim viđenjima ponovnog dolaska Sina čovječjega. On dolazi preuzeti vlast, čast i kraljevstvo, a za sebe kaže: ja sam Alfa i Omega... Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar. Na koncu ljudske povijesti na zemlji, koja ima svoju vremensku ograničenost, dolazi, ili još bolje rečeno, ponovno preuzima svu vlast Svevladar i nestvoreni Stvoritelj. Bitnu poveznicu evanđeoskog ulomka po Ivanu s ostala dva čitanja, čini Isusov od/govor Pilatu: Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde. Cijeli Isusov život, sve do konačnog susreta s križem, bio je svjedočanstvo onoga što je poručio Pilatu. On je svojim životom navijestio Kraljevstvo Božje i pred ljudskom vlašću se priznao Kraljem. No, Isus nije kralj poput brojnih kraljeva prije i poslije njegova dolaska na svijet. On nije kralj kojemu je prvotna želja i sveta dužnost osigurati što veći posjed, broj podložnika i što veću moć, pa čak pristajući na zločin, laž i obmanu. Dakako, redovito s vrlo malom mogućnošću da ikada blaguje loše jelo i čuje pravu istinu o sebi i svom kraljevanju, od strane onih kojima je okružen. Upravo suprotno, Isus iz Nazareta se zato rodio i došao na svijet da svjedoči za istinu. Stoga, tko je god od istine, sluša njegov glas. Čudan neki kralj? Rodio se da svjedoči za istinu i želi da i oni koji ga slijede, žive kao sluge poput njega. Svetkovina Krista Kralja podsjeća nas i potiče da se češće ogledamo u ogledalu Božje riječi i da uskladimo svoj život s njenom porukom. Da uvijek imamo dovoljno hrabrosti priznati se potrebni obraćenja i života u istini. Jer ništa nas ne može tako osloboditi kao istina, do koje nas dovodi njena stalna suputnica poniznost. Neka nam Krist Kralj pomogne svjetlom i snagom svoga Duha da zaista budemo ljudi istine. Da se ne bojimo podignuti glas za istinu, čak i onda kad nam se čini da smo usamljeni nečujni glas u buci ovoga svijeta. Da imamo hrabrosti i odvažnosti, svaku tobožnju samoproglašenu istinu koja nam se svakodnevno servira u nečistoj bujici sekularizma, staviti pred sud Istine. Kao što malo svjetlo raspršuje mrklinu tame, tako glas i život u Istini i za Istinu pokazuje put mnogima koji iskrenim srcem traže i žele živjeti u istini- u Bogu Stvoritelju i Otkupitelju.