Autor fra Ivan Režić u Homilije na 01. studenog 2018 Više od ovog autora  |

Umjetnici, prije no što realiziraju neko od svojih djela, razmišljaju, traže inspiraciju, zamišljaju i već naziru konture svog budućeg djela. Vjerojatno je i veliki Michelangelo u mramornom bloku već vidio svoje remek djelo Pietà. Kao što jedan kipar malo pomalo radi na svom djelu, slijedeći inspiraciju i služi se raspoloživim sredstvima ili kao što jedan arhitekt izrađuje plan i provodi ga u djelo, slično čini i sam Bog. Crkva i svaki njen član jesu jedno umjetničko djelo, manje ili više uspjelo. Inspiracija i model uvijek je Krist, Riječ postala tijelom i nastanila se u krilu Marijinu. Genijalnost, neponovljivost i snaga proizlaze od Treće božanske osobe, Duha Svetoga. Naš život u vremenu, naša inteligencija, sloboda, volja i nastojanje jesu materijal od kojeg Duh Sveti čini svoje remek djelo. Ne biti onakvi kakve nas on želi, ne biti sveti, bio bi promašen i neostvaren život. Drugo ime kojim možemo zvati svetost jest autorealizacija ili samoostvarenost. Riječ Božja, osobito kroz evanđeoske tekstove, pomaže nam na putu svetosti. Jednako kao i molitva, sakramenti, a osobito Euharistija i Pomirenje.

Ako danas nekome postavimo pitanje, što je to svetost?, dobit ćemo različite odgovore. Ako bi netko baš ovaj tren to isto upitao nas, što bismo mu odgovorili? Često, nažalost, i praktični vjernici koji svake nedjelje idu u crkvu imaju pogrešan pojam svetosti. Često se miješa savršenost koju se ne doseže u ovom životu i svetost koju se može doseći na zemlji. Svetac nije netko tko nikada ne giješi, tko nema slabosti, već netko tko svakodnevno nastoji slijediti Krista, odnosno poprimati životom njegov stav u odnosu prema Bogu i bližnjemu. Ne radi se o tom da ga se slijedi jedino na razini osjećaja, ne čineći ništa posebno za druge, nego je riječ o jasnom zahtjevu da se živi utjelovljena vjera, vidljiva i opipljiva. Ljudi takve vjere jesu oni o kojima slušamo u Blaženstvima: siromasi duhom, krotki, gladni i žedni pravednosti, milosrdni, čisti srcem, mirotvorci, progonjeni zbog pravednosti, prognani i pogrđeni zbog vjere u Krista.

Radujte se i kličite: velika je vaša plaća na nebesima!, kaže Krist na koncu. Isus želi reći da on ima posljednju riječ, a ne patnja, nepravda, progoni, zlo...
Danas Crkva slavi sve svete, službeno proglašene i postavljene za uzor i one koji nisu upisani u crkveni kalendar, ali zbog toga ne manje svete. Primjer njihova života stoji nam pred očima i želi nas ohrabriti u našem svakodnevnom kršćanskom životu. Svi kršćani, kako nas uči Lumen gentium, pozvani su na svetost! Na to nas na osobit način podsjeća današnja svetkovina. Uvjeren sam da pored nas postoje brojne osobe sveta života. Mnogi su koji strpljivo nose svoj križ u obitelji, u zajednici, na poslu... To su osobe otvorena srca za potrebe drugih. Biti svet, znači svaki dan se osloniti na Krista i rasti u vjeri i ljubavi. Življena svetost ispunja srce nadom, radošću i mirom. A tko to od nas nema potrebu još više odgovoriti na poziv koji dopire iz naše nutrine i koji nas podsjeća da nas Bog poziva na takav način života? Osluškujmo svakoga dana glas našeg najboljeg prijatelja i brata, Krista, i učimo se od njega biti sveti. Neka nas zagovor Marijin i svih svetih potiče i prati na tom putu!