Autor fra Ivan Režić u Homilije na 15. kolovoza 2017 Više od ovog autora  |

Čitajući i slušajući o životu Blažene Djevice Marije, bilo bi necjelovito promatrati njezin život pod vidom uznesenja u slavi i slavne proslave u Nebu, ono što danas Crkva slavi, a staviti u drugi plan njezin ovozemaljski život- koji i jest razlogom da je nazivamo Velikom.

Govoriti o Mariji, podrazumijeva uzeti u cjelini njezin život satkan od:
- Neizvjesnosti i pitanja kod Anđelova navještenja
- Od bijega s Novorođenčetom i njegovim Poočimom u Egipat i straha od Herodove krvničke ruke
- Od svakodnevne strepnje zbog Šimunova proročanstva da će joj mač boli probosti dušu
- Od neizvjesne potrage za Djetetom koje se izgubilo, ostavši u Jeruzalemu i radosti zbog njegova pronalaska „treći dan“.
- Od brige za Isusa kad se na njemu počelo izvršavati djelo Očevo i zbog česte opasnosti od njegovih protivnika.
- Od njene gorke muke na Križnom putu svoga Sina.
- Od neizmjerne boli nakon svakog fijuka bičem, nemilosrdnih udaraca i padova na putu prema Kalvariji
- Njezin život bio je tkan mačem boli koji se obistinio kad je njen Sin stravično propet na drvu sramote, određenom za najveće zločince, a bio je bez ikakva grijeha.
- Onda kada je nakon njegove smrti, primila njegovo tijelo u svoje naručje i nježno ga cjelivala srca probodena.
- Konačno, nakon Isusova ukopa, opet je u strahu i neizvjesnosti među apostolima, ali s čvrstom nadom u skoru pobjedu Svjetla dobrote nad tamom grijeha i zla.

Da, sve ove trenutke i tko zna još kolike časove majčinske žrtve i strepnje, valja uzeti u pobožno i skrušeno razmatranje, ukoliko se želi pravo razumjeti, približiti joj se i zavoljeti Mariju.
Danas kada slavimo Veliku Gospu, zaustavimo svoj pogled vjere na svim tim mračnim i bolnim trenucima po kojima je Marija pokazala da je Velika. Ponajprije jer je bila Velika u poniznosti, zatim u predanju u Božje ruke, u sućuti, u zahvalnosti i u sebedarnoj ljubavi. Ali nije Marijin život bio obilježen jedino patnjom, strepnjom i križem. Njezino srce obasjala je neprolaznom utjehom i radošću zora Uskrsnog jutra. I jer je bila Velika, zavrijedila je da nakon preminuća bude uznesena na Nebo i okrunjena za Kraljicu neba i zemlje. Sveti apostol Ivan zapisa o noj, između ostaloga, u svom viđenju u knjizi Otkrivenja: I znamenje veliko pokaza se na nebu: žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Marija vjerna i ponizna, službenica koja hiti k svojoj rodici Elizabeti, raduje se zbog velikih djela koja joj učini Gospodin ista je i danas. Jednom Majka, zauvijek majka. S istim srcem, strepnjama, brigama i željama za svoju djecu, za svakoga od nas. Svakoga bi htjela više približiti svom srcu, a preko njega i srcu svoga Sina. Za svakoga moli i svačija je patnja i briga boli. Zato joj danas hite tisuće u svetišta i onamo čiste svoje duše i po Marijinu zagovoru bivaju uslišani i osnaženi na putu vjere. Borba između Zmaja zloće i Žene zaodjenute suncem i njenoga Sina nije nikada prestala. Ona traje i danas. Molimo za sve naše majke, da se u svakoj boli i patnji ugledaju u Marijin primjer i da se ne zaustavljaju nad grobom bolesti, tereta starosti, žalosti, nevolje i stradanja, već da im snagu daje zora uskrsne pobjede, radosti i utjehe. Pridružujući se hodočasničkoj povorci naših pradjedova od stoljeća sedmoga, donosimo našoj nebeskoj Majci ljiljan čistoće i ružu požrtvovnosti i zahvalnosti, uvijek njezin sveti zagovor proseći i na njezinoj vjeri se nadahnjujući. Obnovimo sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi. Svoju odluku položimo u Bezgrešno Srce Presvete Bogorodice Marije, Velike Gospe. Najvjernija odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom. Amen.