Autor fra Ivan Režić u Homilije na 17. veljače 2019 Više od ovog autora  |

Čega smo željni, što to zaista traži čovjek u svom životu i za čim čezne? Čovjek traga i čezne za radošću! Problem se javlja kada se pitamo kako dostići radost, kako odabrati put do ispunjenog srca. Najsigurniji put predlaže nam Isus u proglasu blaženstava. Za razumjeti ispravno Isusov proglas, važno je vidjeti kome se on to obraća. Isus se kod Luke ne obraća mnoštvu, već onima koji su se već odlučili nasljedovati ga, njegovim učenicima!

Ali tko su to Kristovi učenici? U prethodnom poglavlju, a o tom smo slušali prošle nedjelje, govor je o Isusovu pozivu učenicima. Oni su se odazvali na Učiteljev poziv, ostavili sve i pošli za njim! Za takve Isus kaže blago njima, jer su se odazvali slijediti put koji im je on pokazao - put siromaštva! Isus, pritom. ne misli na siromašne kojih je bilo i danas ih ima mnogo, već isključivo na one koji su se dragovoljno odrekli svega što imaju i pošli za njim. Drugim riječima, siromasi u evanđeoskom smislu su oni koji su shvatili da im ništa od prolaznoga ne može ispuniti srce kao što to može Stvoritelj! Ostaviti sve, odnosno ne pretpostaviti ništa Bogu, neizostavno je potrebno svakomu tko želi biti Isusov učenik! Krist nikada nije prezreo bogatstvo kao takvo, jer u konačnici ono je dar Božji! Bog je u sebi bogatstvo, a ne oskudica! Opasnost je imati navezano srce na ono što posjedujem pa bilo to zaista nešto neznatno, zanemarivo. Opasnost je od onoga što posjedujem načiniti idola, staviti svoje povjerenje u to i tako graditi svoju sigurnost. Siromah u evanđeoskom smislu je onaj koji, prosvjetljen Božjom riječju i njegovim Duhom, daje prioritet zaista važnom pred onim sporednim. Sva dobra ovoga svijeta su dobra, ali se njima valja služiti na način kako to od nas traži Stvoritelj! Uz to, sva dobra nisu naša, ona pripadaju Bogu, a mi smo upravitelji tih dobara. I stoga je ispravno pitati se što to Gospodin traži od nas da činimo s dobrima koja je stavio u naše ruke. Dakako da se to ne odnosi jedino na materijalno, već na svaki oblik izlaska iz sebe i samodarivanja drugima! Odnosi se na naše vrijeme, na intelektualne sposobnosti, položaj u društvu, potporu drugima, služenje... U mjeri u kojoj živim za druge, ostvarujem se kao čovjek i Kristov učenik!
Koje su posljedice za siromahe duhom, za one koji svoje pouzdanje stavljaju u Boga? Na to pitanje Isus odgovara trima sljedećim blaženstvima. Blago vama koji ste sada gladni, vi ćete se nasititi - riječ je o jednoj drugoj vrsti gladi kod onih koji znaju da ništa od ovoga svijeta ne može utažiti glad koju osjećaju u sebi. Njihovu glad utažit će Bog za kojim njihovo srce čezne. Naspram takvog, onaj tko svoj život gradi na sebičnim prohtjevima i željama za prolaznim, neće biti nikada zadovoljan i ispunjen. Zadovoljstvo i ispunjenost se kušaju u nutrini, a ne naizvan! Blago vama koji sada plačete vi ćete se smijati - uplakani su oni koji žarko žele uspostavu jednog boljeg, pravednijeg i humanijeg svijeta, a u svakodnevici se suočavaju sa suprotnim, do te mjere da ih takav svijet žalosti. Blago vama kad vas ljudi zamrze, kad vas izopće i pogrde - Kristov učenik svojom dosljednošću ili vjerodostojnošću je svojevrsna kritika i provokacija za one koji ne žive kao on. Takvi će učiniti sve što je u njihovoj moći u progonu Isusovih učenika. Isusovi učenici jednostavno destabiliziraju legalizirani nered koji je na djelu, tako vidljiv oko nas u svakodnevici i u medijima! Trebamo se upitati jesmo li zaista iskreni Kristovi učenici, ako nas takav svijet uzdiže i hvali! Trudimo se u iskrenosti srca slijediti stope siromašnog Gospodina, sve svoje povjerenje stavljajući u njega, jedinu nadu, sigurnost i utjehu našu.