Autor fra Ivan Režić u Homilije na 31. ožujka 2018 Više od ovog autora  |

Tri žene u praskozorje prvoga dana u tjednu idu pomazati mrtvo i u grob položeno tijelo Isusovo. Razgovor na putu do groba otkriva njihovu najveću brigu- kako otkotrljati teški kamen s grobnog otvora. Dolazak na grob predstavlja za njih neočekivano iznenađenje i zaprepaštenje te rađa zasigurno nebrojenim pitanjima.

Ljubav pobožnih žena prema Isusu višestruko je nagrađena. Poteškoća s ogromnim kamenom na grobu je iznenada riješena, ali sada treba ući u grob gdje ih očekuje još veće iznenađenje. U grobu susreću mladića opisana s tri važna detalja od kojih nam svaki govori nešto bitno:
Zaodjenut je bijelom haljinom- upućuje na to da pripada nebu, a ne zemlji.
Sjedi- pokazuje njegov autoritet nositelja objave.
Sjedi zdesna- znak je da ima dobre vijesti.
Prva reakcija žena na iznenadni susret s anđelom jest strah. No, prije vijesti, anđeo smiruje žene, jer strah nije dobar preduvjet razumijevanja poruke. Anđeo zna da žene traže mrtvoga Isusa kako bi ga pomazali i zato im kaže da Nazarećanin raspeti nije ondje. Nazivajući Isusa Nazarećaninom i Raspetim anđeo povezuje početak i kraj Kristova života. Anđelova nevjerojatna vijest da je Isus uskrsnuo predstavlja neočekivani ishod njegova života i smrti. Uskrsnuće je novost bez premca! Ništa prije ili kasnije neće imati prizvuk novosti kao što je to slučaj s uskrsnućem! Ljudsko očekivanje i nevjerojatna vijest u potpunoj su suprotnosti. Anđeo šalje obaviještene preplašene žene Petru i učenicima i dalje u Galileju- tamo gdje je sve započelo.
Zadnji redak evanđeoskog ulomka glasi: One iziđu i stanu bježati od groba: spopade ih strah i trepet. I nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu. Žene čine suprotno od anđelova naloga- bježe i nikomu ništa ne rekoše! Njihova reakcija odgovara strahopoštovanju pred Božjom moću. Nakana evanđelista Marka je da i čitatelja zahvate isti strah i trepet, strahopoštovanje pred neočekivanim zahvatom Božjim. Unatoč strahu i zagonetnoj šutnji žena vijest o uskrsnuću se proširila, na koncu Bog je glavni protagonist uskrsnuća i navještaja djela otkupljenja. Unatoč ljudskoj slabosti, strahu i zbunjenosti Bog se očituje i njegova sila biva vidljiva!
Kraj Markova evanđelja nam govori da zadnja riječ ne pripada ni grobu niti onomu što čine žene. Anđeo ne šalje žene u grad Jeruzalem, grad muke i smrti (bolest, žalost, patnja, osamljenost, tuga, beznađe..., već u Galileju. A Galileja označava novi ponovni osobni susret apostola s Isusom uskrsnulim! Naviještanje i nasljedovanje Isusa događa se u pravom smislu nakon njegova uskrsnuća. Evanđeoski ulomak po Marku poziv je svakomu od nas na osobni susret s Isusom uskrsnulim u našoj Galileji- u povijesti svakoga od nas u osobnoj svakodnevici!
Svatko od nas ima jednako poslanje- životom iskusiti i naviještati uskrsloga! Uskrsnuće je događaj koji se tiče svakoga do koga je doprla ova nevjerojatna vijest!
Uskrsnuće se duboko tiče života i preobražava ga! Ništa nije tako temeljno za oblikovanje života kao vjera u uskrsnuće! Samo onaj koji se oslanja na vjeru u uskrsnuće u svim trenucima života može reći da zaista živi i da mu pripada vječnost! Ulazak u grob pretpostavlja hrabrost, ali i preduvjet je iskustva. Ući u grob svoga grijeha znači roditi se na novi život. Promijeniti smjer svoga života i vratiti se Bogu, znači uskrsnuti na novi život. Znači doista živjeti!