Autor fra Ivan Režić u Homilije na 18. studenog 2012 Više od ovog autora  |

Blagdan Božića, kojemu idemo ususret, uvijek nas iznova podsjeća na tajnu Božjeg utjelovljenja. Na realni povijesni događaj koji ima svoj mjesni i vremenski okvir. Biti vjernik, znači prihvatiti Isusovu povijesnost, živjeti po njegovoj riječi i, između ostaloga, biti svjestan suodnosa prvog i drugog Spasiteljeva vidljivog pojavka u ljudskoj povijesti. Prvi silazak Boga k ljudima imao je karakter objave Boga i navještaja ponude spasenja, a drugi ili konačni dolazak je proslava i konačna objava kojom započinje apsolutna Božja vladavina.

Bilo iz kojeg kuta promatrali stvarnost objave i dimenziju spasenja, uvijek se radi o otvorenoj ponudi upravljene čovjekovoj slobodi, a time i poziv na odgovoran i zreo odnos prema tom najvećem daru. Zato evanđeoski ulomak po Marku o navještaju Kristova slavnog dolaska na zemlju, koji priziva u svijest i strašne slike, nema nakanu zastrašiti nas, nego, uz ostalo, podsjetiti nas da je to realnost kojoj idemo ususret. Uz to, taj nagovještaj nosi sobom i navještaj utjehe i mira, Boga koji nikada ne zaboravlja svoje. Ne bismo trebali biti pretjerano zaokupljeni pitanjem kada će se to i na koji način ostvariti, nego radije koliko smo pripravni na taj susret i u kolikoj mjeri živimo u budnosti. Još više, živi li u nama želja za susretom s nekim tko je posvjedočio da nas toliko ljubi ili smo pretjerano okrenuti ovozemnim brigama i ispunjeni strahom? Ukoliko u nama prevladava strah od Boga i od konačne osude, neka nas ohrabri činjenica da Bog dolazi ususret čovjeku kako bi mu darovao najviše dobro- samoga sebe i vječni život. Štoviše, on nikada nije ni napustio ovaj svijet. On kaza: «Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta» (Mt 28,20). U svijetu je prisutan po svom Duhu koji vodi Crkvu, po svojoj riječi, u sakramentima po kojima nas hrani i posvećuje. Njegova prisutnost vidljiva je i po ljubavi koju svakodnevno vidimo i osjećamo u potpori naših bližnjih. Konačno i sam reče: «Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, tomu se ne sudi; a tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u jedinorođenoga Sina Božjega» (Iv 3,17.18) Susret s Kristom o njegovu ponovnom slavnom dolasku bit će za sve ljude u određenom smislu novost, no ne zaboravimo da imamo priliku susresti ga, upoznati i živjeti s njim već ovdje i sada. Stoga, za vjernika koji odgovorno i zrelo živi svoj kršćanski poziv, bit će to nastavak života u punini radosti, mira, ljepote, utjehe... Do tada, ostaje nam odgovorno nastojati na našem odnosu s Njim u svojoj svakodnevici, uvijek svjesni opasnosti da nas štošta toga ovdje na zemlji može udaljiti od našeg najvećeg Dobra i konačnog cilja. Do susreta s Kristom oči u oči, širom otvorimo oči srca i oči vjere, kako bi taj Veliki dan bio samo nastavak već ovdje započetog života s Bogom.