Autor fra Ivan Režić u Homilije na 24. kolovoza 2014 Više od ovog autora  |

Od najranije dobi poučeni smo određenoj etničkoj, nacionalnoj, religijskoj ili vjerskoj pripadnosti. Osim te, učili su nas pripadnosti nekoj političkoj opciji, stranci, neke čak ideologiji, pripadnosti nekoj od navijačkih skupina i sl. Sve te razine pripadnosti obilježava dinamika zajednice ili skupine. Ljudi se, pripadajući određenoj skupini, na neki način osjećaju zaštićenijima i sigurnijima. Osim toga, nije im potreban stalni napor oko promišljanja i zauzimanja osobnog kritičkog stava. Moje "ja" kao dio jedne skupine biva u suglasju s onim što misli većina ili možda najglasniji u toj skupini. Problem zapravo nastaje kada se ono moje "hajdegerovsko" bezlično "ja" utopi i izgubi svoje jastvo i zdravu moć prosudbe.

Žalosno je vidjeti, na tom tragu, kako još uvijek opstoje tzv. političke partije u kojima na poseban način dolazi do izražaja ono "mi", izraženo kroz jednu od misli: "Na vama nije da razmišljate, nego da slušate ono što vam se kaže". Osobito je žalosno kada se to događa i kod nekih religija i vjerskih skupina koje u ime toga "mi" zauzmu poziciju samoga Boga, pa onda prijete u njegovo ime, pozivaju na obranu svoje vjere, prisiljavaju druge da prelaze na njihovu vjeru, zvjerski muče i ubijaju, čemu smo, nažalost, svjedoci i u posljednjim zbivanjima u Iraku.
Evanđelje današnje nedjelje upozorava nas, između ostaloga, na opasnost nekritičkog i nesavjesnog zauzimanja životnog stava "mi"- zajedničke svijesti ili savjesti koja poništava moje osobno "ja". A čovjek bez svoga "ja" tko je? Drugi, lišen svoga "ja" ili čovjek bez svoga lica.
Zato Isus najprije pita svoje učenike što to ljudi kažu o njemu, a nakon toga im postavlja ono bitnije ili pak najbitnije pitanje: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Na njegovo pitanje Petar odgovara nadahnutim riječima priznajući ga "Kristom Pomazanik, Sinom Boga živoga". Da je Petar, kojim slučajem, slušao glas ljudi iz mnoštva, odnosno onoga "mi", on ne bi odgovorio na način na koji je to učinio. Petar je, unatoč svojoj ljudskoj slabosti, slušao glas svoje savjesti ili glas svoga srca. Uostalom, zbog toga je i pošao za Isusom i na koncu posvjedočio krvlju za njega. I nama je njegov primjer putokaz da se ne dopustimo obeshrabriti niti zavarati onim što govore ljudi, statistike, brojke, prognoze i sl., nego da pomognuti primjerom i potporom zajednice vjernika Crkve, na osobnoj razini živimo svoj odnos s Bogom, a onda sigurno neće izostati niti odgovorni angažman i na zajedničarskoj razini. Zreli vjernik je vjernik duboke življene vjere i iskustva ili, drugim riječima, vjernik iz uvjerenja i jasnog motiva. Opasnost je uljuljati se u lažnu sigurnost zajednice, koja nas tobože oslobađa odgovornosti na osobnoj razini.
Divno je iskusiti potporu drugih, ali se uvijek vraćamo sami sebi i s onim "ja" osnažujemo ili slabimo tu istu obiteljsku, crkvenu i društvenu zajednicu. Štoviše, jedino zreo čovjek i vjernik i može ostvarivati kvalitetne odnose s drugima i biti "kvasac, svjetlo i sol svijeta". Na koncu, ovonedjeljni evanđeoski tekst i nama postavlja isto pitanje koje je i Isus postavio svojim učenicima: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?". Moj odgovor na ovo pitanje otkrit će mi tko sam to zapravo ja.