Autor fra Ivan Režić u Homilije na 09. ožujka 2014 Više od ovog autora  |

U starom proročištvu u Delfima stajao je natpis Upoznaj samoga sebe. Nije on bio tamo postavljen bez razloga. Upoznati sebe ne predstavlja lak zadatak od nekoliko dana ili mjeseci, nego zavidan napor volje i dostatnu razinu hrabrosti. Onaj tko želi upoznati samoga sebe nužno se mora suočiti sa istinom o samom sebi i bolju koju ta spoznaja sobom nosi.

Božja riječ nas u ovo sveto korizmeno vrijeme vodi na spasonosni i oslobađajući put upoznavanja sebe. Odmah nakon krštenja, a prije početka javnog djelovanja, Duh vodi Isusa u pustinju. U mjesto kazne, smrti, ali i intimnosti i kušnje. Tamo se Isus u još većoj mjeri susreće sa svojim čovještvom. Sa strahom, samoćom, zavodljivošću, neprijateljstvom i prijetnjom smrću. Prije svega, pred njega se stavljaju tri kušnje: kruh, iskušavanje Boga i kušnja moći i slave. Znakovito je da Đavao prilikom treće kušnje ne oslovljava Isusa sa izrazom Sin Božji kao u prethodnim kušnjama. Iskušavatelj to čini jer se podrazumijeva Isusova moć kao Sina Božjega nad kruhom i bogatstvom. Treća kušnja se odnosi na kraljevstva ovoga svijeta koja se do Isusovog konačnog dolaska u slavi nalaze u vlasti Zloga. Đavao prilazi Isusu nakon četrdeset dana kada je potpuno iscrpljen i nudi mu moć koju još nije iskusio. U toj prilici Isus ne polemizira sa Zlim, nego mu odlučno kaže: Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi! Isus naspram svih ponuda ostaje vjeran Očevu planu i volji.
Kolikogod pustinja bila opora i opasna, ona je mjesto novog rođenja iz susreta sa samim sobom i otkrivanja istine i autentičnosti. U pustinji života, u tišini svoga srca, moguće je sagledati svoj odnos s Bogom i bližnjim. U pustinji čovjek prepoznaje koja je to nit koja nosi njegov život. Đavlu napasniku u sebi razdijeljenu cilj je raskinuti povezanost čovjeka s Bogom. Pustinja je i mjesto koje nas uči poniznosti. Ona nas trajno podsjeća da nije bitno što ljudi misle o nama, nego koliki smo u Božjim očima. Upitajmo se na tragu Božje riječi pristajemo li na Sotonina zavođenja kruhom, moću, ugledom, slavom, znanjem, mudrošću ovoga svijeta... Evanđelje nas po Isusovoj riječi Ne živi čovjek samo o kruhu, sjeća da smo kao tjelesna bića potrebni i kruha i ruha, ali i da nas sve to potrebno ne smije udaljiti i razdvojiti od Boga, postavši važnije od Njega. Ne bojmo se sebe u pustinji života, nego se utecimo i budimo poslušni Božjoj riječi i glasu njegova Duha koji je i Isusa proveo kroz pustinju i ojačao u čovještvu i vjernosti Ocu.