Autor fra Ivan Režić u Homilije na 08. rujna 2013 Više od ovog autora  |

U svakodnevnom životu postavljamo brojne kriterije, počevši od svakidašnjih situacija pa sve do onih ključnih i vrlo bitnih. Svaki čovjek ima svoj sustav vrednota po kojima usklađuje svoje odnose u obitelji, u školi, na fakultetu, na radnom mjestu i drugdje. Znamo iz vlastitog iskustva, osobito to znaju roditelji i oni koji su međusobno bliski, da što god nam je više stalo do neke osobe, to žarče želimo da i ta osoba prihvati i živi vrednote koje smo prepoznali važnima i do kojih nam je osobito stalo.

U evanđeoskom ulomku ove nedjelje slušali smo vrlo zahtjevne i na prvi pogled zbunjujuće Isusove riječi upućene mnoštvu koje je s njim putovalo. Reče im: Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!

Na osobit način upada u oči Isusov zahtjev da se mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život. Kako shvatiti ovaj Isusov savjet? U istom tekstu iz Matejeva evanđelja ne nalazimo glagol mrziti, nego umjesto glagola mrziti nalazimo nije mene dostojan. Na primjer: Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. U hebrejskom jeziku, kako bi se na poseban način istaknula neka stvarnost, služili su se drastičnim suprotnostima. Nisu se služili tzv. komparacijom. Dakle Matej svjesno pravi svoj prijevod, dok Luka ostaje vjeran izvornom obliku. Isusov savjet trebalo bi shvatiti u smislu da onaj tko želi biti Isusov učenik, ne bi smio dopustiti da ga bilo što sprječava i smeta u odnosu s Bogom! Isusov savjet se ne odnosi tek na puki osjećaj, nego na djelovanje. Zapravo se radi o tome da mi jedino ljubav prema Bogu otvara oči srca i pameti kako bih mogao istinski ljubiti majku, oca, ženu, djecu, braću, sestre i sam svoj život. Kada Isus daje neki savjet onda je taj savjet za dobro i sreću čovjeka, a ne na štetu, nesreću i propast!

Drugi Isusov savjet i zahtjev odnosi se na strpljivo nošenje križa. Govor o križu slušamo često tijekom liturgijske godine, stoga valja reći: Bog nas poziva da mu se suobličujemo i da mu predajemo sav svoj teret. Nositi križ znači prihvatiti žrtvu, truditi se mijenjati i biti bolji i uspješniji u onome u čemu to mogu svojim snagama. Sve ono što nije u mojoj moći ili u čemu nisam uspio: sve pitanje, boli, žalosti, sumnje, strahove, padove, bolest, neuspjehe i razočaranja predajmo njemu i znajmo da je on u dubini ili središtu naše patnje, ma kakva ona bila! Ići za Isusom znači svaki dan iznova se opredijeliti za njega!

Kako biti Isusov učenik i kako ići za njim uči nas na osobit način ona kojoj danas po brojnim marijanskim svetištima slavimo rođendan- Blažena Djevica Marija! Isus, nadalje u dvjema slikama o gradnji kule i vođenju rata, želi poručiti da vjerničko nasljedovanje treba biti promišljeno i radikalno!Isus od nas ne traži tek izvanjsko priznanje vjernikom i brzopletu odluku nasljedovanja, nego svjesnu i slobodnu odluku za njega!Biti vjernik kršćanin košta! On od nas traži da budemo sol i svjetlo svijeta! Posljednja rečenica iz današnjeg evanđeoskog ulomka glasi: Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik. Stoga nam je upućen poziv da ne živimo kao vlastiti gospodari i bogovi, nego da Boga priznajemo i ljubimo kao jedinog Stvoritelja i Otkupitelja čovjeka, kako bi onda mogli na pravi način ljubiti svoje bližnje!