Autor fra Ivan Režić u Homilije na 22. rujna 2013 Više od ovog autora  |

Ove nedjelje slušamo prispodobu u kojoj Isus hvali snalažljivog i dosjetljivog upravitelja. No, Isus ne želi da njegovi slušatelji slijede upravitelja u njegovoj pronevjeri povjerenih mu dobara i kasnijem krivotvorenju zadužnica. Prispodobom o Snalažljivom upravitelju, Isus svoje učenike želi potaknuti na dosjetljivost i snalažljivost u činjenju dobra, odnosno u zalaganju za Kraljevstvo Božje. On stavlja jasnu granicu između sinova ovoga svijeta i sinova svjetla. Zadivljuje ga i čudi veća upornost i snalažljivost sinova ovoga svijeta u usporedbi sa sinovima svjetla. Isus predlaže način stjecanja nepropadljivog blaga na nebu služeći se propadljivim bogatstvom u ovozemnom životu. Izraz nepošteno bogatstvo, označava varljivo i prolazno materijalno bogatstvo.

Netko zapisa da ne čine dobra djela čovjeka dobrim, nego dobar čovjek čini dobra djela. To hoće reći da je u ljudskom djelovanju ključan motiv. U mjeri u kojoj je motiv ispravan i djelo je istodobno ispravno i dobro. Kad se ljudskom djelovanju pridoda evanđeoski pogled na čovjeka i njegovu neprolaznost, onda to djelovanje poprima novu dimenziju. Božja riječ koju slušamo ove nedjelje poručuje nam da jedino logika ljubavi može od propadljivoga učiniti nepropadljivo. U Hvalospjevu ljubavi čitamo da će sve uminuti osim ljubavi. Ona postoji oduvijek i opstaje zauvijek i zbog toga sve što činimo iz ljubavi ima neprolaznu vrijednost. Istinski bogat čovjek je onaj tko uspije svoje srce očuvati bogatim, a ne onaj tko uspijeva steći što veće ovozemno bogatstvo. S druge strane, pravi siromah nije onaj tko posjeduje malo, nego onaj tko je zarobljen onim što posjeduje i zatvoren za darivanje. Stoga smo pozvani svakodnevno biti otvoreni Božjoj ljubavi po snazi njegova Duha, kako bi se bogatili u Bogu i, služeći mu vjerno i angažirano, živjeli kao velikodušni darivatelji.