Autor fra Ivan Režić u Homilije na 13. siječnja 2013 Više od ovog autora  |

Društvo koje izgubi iz vida temeljno i iskonsko čovjekovo usmjerenje, a brigu oko općeg dobra postavi u drugi plan, utoliko više vapi za promjenom. U kriznim vremenima, preostaje jedino nada da će se postojeća situacija promijeniti. Mudrošću starih latina kažemo: Dok dišem nadam se. Mogli bismo to preinačiti i reći: Čovjek je živ dok ima nadu. U vrijeme Ivana Krstitelja, potlačeni židovski narod živi u iščekivanju mesije pomazanika i osloboditelja. Vidjevši u Ivanu snažan znak, dolaze mu, pitajući ga, je li on Obećani koji ima doći. Ivanov odgovor je odgovor čovjeka vjernika potpuno svjesnog vlastitog poslanja. Najveći rođeni od žene, nagoviješta dolazak Onoga kojemu nije dostojan odriješiti remenje na obući. Ja vas, istina, vodom krstim…On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. Ove riječi samo potvrđuju da Duh Sveti već odavna snažno djeluje preko Isusova rođaka i preteče. Nakon Ivanovih riječi dolazi i konačna potvrda i očitovanje Oca. Na Jordanu je na djelu Presveto Trojstvo. Poljupcem Duha Svetoga Otac cjeliva Sina. Ovaj nam prizor pomaže u tumačenju Trojstva i odnosa koji u njemu vladaju. Bog je u sebi nerazdjeljivo jedinstvo svih triju božanskih Osoba.

Ivanovo propovijedanje, poziv na obraćenje i pokoru te krštenje, bili su priprava za Kristov dolazak. I sam Krist prima krštenje od Ivana, ali kao znak potpunog poistovjećenja s čovjekom. Isus se solidarizira s čovjekom i čovječanstvom. Postaje jedan od nas. Skori Isusov nastup, nakon događaja na Jordanu, bio je razočaravajući. On ne govori i ne djeluje kao vojskovođa, očekivani osloboditelj od okupatora i revolucionar. Upravo suprotno, on naviješta Kraljevstvo koje nije od ovoga svijeta. Možemo se upitati pa zar i Bog može razočarati? Itekako može! I to uvijek kada se od njega očekuje da bude u službi naših očekivanja i planova! Onda kada ne podilazi čovjeku i njegovim kratkovidnim i sebičnim zahtjevima. Bog u službi čovjekovih potreba, samo je jedna od krivih slika koje se vežu uz shvaćanje Boga. Krist dolazi navijestiti Kraljevstvo Božje, odnosno revoluciju, koja se najprije događa u ljudskom srcu. Ovo je snažna poruka za sve one koji očekuju više od drugih negoli od samih sebe. Za sve nas koji tako često želimo mijenjati sve oko sebe, zaboravljajući da bi trebali najprije krenuti od samih sebe. Dakako, na tom putu promjene Bog se nudi čovjeku kao vjeran suputnik. I nama, kao i prisutnima na Jordanu, Bog poručuje da u vjernosti hodimo za Sinom njegovim ljubljenim u kojem mu je sva milina. U poslanici učeniku Titu, apostol Pavao piše: Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. Sva svoja iščekivanja usmjerimo na ovaj način, kako bi preko promijenjenog srca mijenjali svijet i bili živi znak Božje prisutnosti.