Autor fra Ivan Režić u Homilije na 12. svibnja 2013 Više od ovog autora  |

Evanđeoski tekst prošle nedjelje poticao nas je na vjernost Božjoj riječi. Postoje različiti motivi za vjernost riječi, odnosno razloga za biti vjernik. Jedan od krivih motiva koji nas mogu poticati na vjernost Bogu može biti strah. Strah za svoje bližnje ili pak strah da ne propadnem za vječnost. Naspram krivim motivima vjernosti Bogu, stoji jedan ispravan motiv koji upravlja životom vjernika i oslobađa od straha.

Taj motiv je, čitamo u evanđelju ove nedjelje, ljubav! Isus, obraćajući se Ocu u oporučnoj Velikosvećeničkoj molitvi kaže: Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima. U ovim Isusovim riječima očitovan je odnos komunicirajuće i darivajuće ljubavi koja vlada između osoba Presvetog Trojstva. Unutartrojstvena ujedinjujuća ljubav postaje savršenim modelom za ljudske odnose. Ljubav uvijek stvara odnos. Ona ne može ostati nepriopćena i kao takva je snaga koja ujedinjuje srca vjernih. Logika koju predlaže Evanđelje jest zapravo logika ljubavi.

No, ljubav nije istinska ljubav ukoliko u njoj ne vlada red. Sveti Augustin će reći da čovjek treba djelovati vođen uređenom ljubavlju (ordo amoris), u kojoj je sve na svom mjestu i koja nikomu ne šteti. Ne kaže on to slučajno, jer uvijek postoji opasnost da iza nekog djela, koje tobože činimo iz ljubavi, zapravo stoji želja za priznanjem, dokazivanjem i pokazivanjem, kontrolom, posesivnošću, sebičnošću, moći i dominacijom u različitim vidovima i na različitim razinama. Takva, nazovimo je ljubav, nije plod bezuvjetne privrženosti i stoga se ne radi o ljubavi u kojoj vlada red. Ordo amoris, nije ništa drugo nego sebedarna evanđeoska ljubav koju nam je pokazao Isus Krist svojim riječima i svojim životom u odnosu prema Ocu i prema ljudima. Njegova ljubav nije privilegirajuća ljubav, nego ljubav jednaka za sve. Riječ je o ljubavi koja ujedinjuje. Njegova ljubav prema svojim učenicima očituje se u brizi i za njihovu budućnost, izraženoj u molitvi za jedinstvo njegovih koji ostaju u svijetu. Svjesna Isusove želje, Crkva vodi ekumenski dijalog sa svim kršćanskim crkvama u svrhu potpunog jedinstva. Pridružimo se i mi molitvi za jedinstvo svih kršćana, ali istodobno nastojmo na osobnom, obiteljskom i društvenom planu, da naše riječi i djela budu snaga koja će stvarati jedinstvo po ljubavi koju nam daruje naš nebeski Otac.