Autor fra Ivan Režić u Homilije na 15. kolovoza 2013 Više od ovog autora  |

Postoji neporeciva veza između poznavanja i prepoznavanja. Poznavanje je, zapravo, uvjet prepoznavanja. Da bismo neku osobu prepoznali, trebamo je barem donekle poznavati. U onoj mjeri u kojoj poznajemo nekoga, moći ćemo istodobno prepoznati stanje u kojem se taj ili ta trenutno nalaze. Moći ćemo s lica poznate osobe otčitati emociju i promjenu. Osim toga, u nama živi čežnja da drugi, u koje imamo povjerenja, prepoznaju u nama ono što osjećamo i da s njima podijelimo svoju radost ili tugu.

U evanđelju svetkovine Marijina uznesenja slušamo o susretu dviju, Božjim Duhom osjenjenih, žena. Nakon događaja koji je promijenio tijek povijesti, Bezgrješnog začeća u Marijinu prečistom krilu, opisani susret rođen je iz neposredne potrebe za razmjenom ushita i radosti. Primljena milost potiče Mariju da pohiti u Gorje u grad Judin. Ona dolazi k Elizabeti, čija je utroba trudna Isusovim pretečom i rođakom. Srdačni pozdrav ne razmjenjuju samo njih dvije, nego i čeda u njihovim svetim utrobama. Snaga Duha Svetoga inspirira Elizabetin pozdrav, koji je zapravo izvanjsko očitovanje dogođenoga. Tako Marija šuti, dok Duh Božji po Elizabeti pripovijeda o Događaju nad događajima. U tom govoru-ispovijesti, hvali se Marijina vjera i Božje poštovanje pred darom slobode. Nakon Elizabetinog nadahnutog pozdrava, slušamo Marijin najduži zapisani govor, njezin Veliča. Riječ je o hvalospjevu koji se svakog dana pjeva u liturgiji molitve Večernje. Hvalospjev vrvi bogatstvom izričaja Marijina doživljenog iskustva. Veliča je, zbog toga, spomen nadpovjesnog događaja Bezgrešnog začeća i nagovještaj budućnosti bez kraja. Jer, odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom, prorokuje Marija. Tako je Marija majka povijesti i budućnosti. Njezin primjer je neiscrpno nadahnuće, a njezin zagovor neprestana nada.

Zato joj hrle rijeke hodočasnika i pred njezine majčinske ruke izlijevaju svoje molitve, a u njima sve svoje patnje i suze, ali i nebrojene zahvalne molitve, jedino uslišanim srcima pravo znane. Dolazimo pred nju, jer uvjereni znamo da ona prepoznaje i ono što ne umijemo izreći i moliti. Ona vidi našu povijest i našu budućnost. Kao najbolja Majka, kojoj se ništa neda skriti, sluša naše vapaje, vida naše rane i zagovorom krijepi našu vjeru. Pred njom smo samo djeca i ništa više. A ona i ne traži od nas drugo doli otvoreno srce za njenog Sina i djetinje povjerenje. Tko takvog srca dolazi pred svoju nebesku Majku, ne može od nje otići nepromijenjen. Ne može a da se ne ogleda u Marijinu prečistom licu i ne prepozna na sebi nečistoću grijeha, koji tako često nagrđuju naša lica i odnose. Ne može a da ne zaželi biti što sličniji tom licu s kojeg blista iskonska nevinost i ljepota. Svaki puta kada dođemo k njoj sve smo bliži samima sebi i Božjem planu i volji za naš život. I ove godine primi nas Majko, Velika Gospe, počuj nam prošnje, osnaži nam vjeru i snagu svoga zagovora pokaži.