Autor fra Ivan Režić u Homilije na 11. kolovoza 2013 Više od ovog autora  |

Na svijetu postoje brojna udruženja i organizacije za čije je članove dovoljna izvanjska pripadnost i ispunjavanje određenih dužnosti. Osima toga, riječ je o udruženjima koja je utemeljio određeni čovjek ili skupina ljudi. Za razliku od takvih udruženja i organizacija, Crkva je zajednica onih koje povezuje ne samo izvanjsko zajedništvo, nego prije svega nutarnje pristajanje uz njenog utemeljitelja kao preduvjet međusobnog zajedništva. A njen utemeljitelj sklopio je svoj savez s ljudima vlastitim predanjem u znaku raspete ljubavi.

Od trenutka Isusovog nesebičnog predanja kao znaka nepatvorene i neproračunate ljubavi prema čovjeku, od kršćana se traži da uzvrate na taj jedinstveni znak križa iskrenim životnim pouzdanjem i predanjem Bogu. Uzvraćanje ljubavi i prianjanje uz Boga očituje se prije svega stavom budnosti ili životne trezvenosti. Upravo tema vjerničke budnosti postavljena je u središte Božje riječi ove nedjelje. Ta budnost podrazumjeva zauzetost i angažiranost u sadašnjosti s pogledom vjere i nade uprtim u buduće vječno zajedništvo s Bogom. Često se mi ljudi znamo zamarati s prošlošću ili budućnošću, dok nam izmiče ono najdragocjenije i najrealnije, a to je upravo ovaj sadašnji trenutak. Sadašnjost, ispravno shvaćena i prihvaćena, čini prošlost bogatijom, a budućnost privlačnijom. Dok preveliki žal za prošlim i prevelika briga za budućim paraliziraju djelovanje u trenutku u kojem živimo. Vrijeme u kojem živimo valja nam svakodnevno otkupljivati opasanih bokova i s upaljenim svjetiljkama. Sadržajem vrlo kratkom prispodobom, Isus oslikava kakav bi trebao biti odnos čovjeka prema Bogu. U prispodobi polazi od stanja tadašnjeg robovlasničkog odnosa. Svaka imućnija kuća imala je i svoje robove. Oni nisu bili tek jeftina radna snaga, nego i upravitelji nad povjerenim dobrima s dužnošću polaganja računa za poslove obavljene u odsutnosti svoga gospodara. Takav društveni status je na svu sreću prevladan, ali su nažaost opstali različiti moderni oblici ropstva. Jedna od poruka koju nam nudi ovaj evanđeoski ulomak je poziv na obnovu svijesti pripadnosti Bogu. Robovi ondašnjeg vremena nisu bili najamnici, nego prava svojina ili vlasništvo svojih gospodara. No, razlika je biti pod vlasništvom često sebičnog i nemilosrdnog čovjeka ili pod vlašću nesebičnog i milosrdnog nebeskog Oca. Neka nas svijest pripadnosti takvom Bogu potakne da i mi u svojim povjernim odgovornim dužnostima i službama u obitelji, Crkvi i radnom mjestu budemo obazrivi, budni, pravedni i suosjećajni prema bližnjima. Neka nas na tom putu snaži Isusovo obećanje buduće nagrade kojoj smo svakim danom sve bliži.