Autor fra Ivan Režić u Homilije na 17. travnja 2014 Više od ovog autora  |

Naša svakodnevica prepuna je znakova i simbola. Počevši od onih situacija u kojima nam brojni znakovi odašilju jednostavnu i korisnu poruku i omogućuju nesmetano i sigurno kretanje ili vožnju, pa sve do bogatih simboličkih gesti i govora kojima želimo ukazati na neku dublju stvarnost.

Isusov život pratilo je mnoštvo znakova sa vrlo snažnom porukom. Svaka njegova riječ, gesta i djelo (čudo) upućivali su na jednu višu i uzvišeniju stvarnost. Na dolazak Kraljevstva Božjega, vidno otpočelog njegovim dolaskom. Jedini od evanđelista, ljubljeni Isusov učenik Ivan, kod opisa Večere Gospodnje namjerno stavlja u prvi plan Isusov znak pranja nogu učenicima. Iz današnje perspektive mogli bismo se upitati zbog čega Ivan izostavlja Isusove riječi ustanove euharistije, koje nam donosi i Pavao u prvoj poslanici Korinćanima? Nećemo pogriješiti ukoliko kažemo da su u tom trenutku zbunjeni učenici malo toga razumjeli. I mi, Isusovi učenici dvadeset i prvog stoljeća, vrlo teško ulazimo u dubinu i poruku znaka euharistije. Zbog toga Isus čini znak koji će nam svima biti dovoljno razumljiv. Ni od roba se nije zahtijevalo da nekomu pere noge. Bio bi to ponižavajući zahtjev, kako nam to zorno svjedoči i Petrova reakcija. Ipak u određenom kontekstu ta ista gesta bila je znak iznimnog gostoprimstva, ljubavi i poštovanja. Isusov znak pranja nogu poprimit će jasnoću kad on više ne bude s učenicima fizički prisutan. U tom trenutku, primjer ljubavi i služenja postat će jasan putokaz za njegove učenike sve do konca vremena. Isus želi oprati noge učenicima kako bi imali dijela s njim i bili čisti. Biti nečist ne znači biti ritualno ili moralno uprljan, nego izdati ljubav. Primjer takve nečistoće pokazuje učenik izdajnik. Juda na ljubav svoga Učitelja odgovara izdajom. Naspram takvoj nečistoći, Isus pokazuje što znači biti čist u iskonskom smislu. Iako suočen s bolnom izdajom, Isus ostaje sve do konca vjeran ljubavi iz ljubavi. Bitna razlika između Petra i Jude očituje se u ne/povjerenju u takvu Isusovu bespridržajnu i praštajuću ljubav.
Euharistija je prije svega, slavlje Kristove ljubavi za nas. Ona je simbol Raspete ljubavi, jer nam govori o snazi, visini, širini i dubini Božje ljubavi prema čovjeku. Ono što Crkva jest, što slavi, živi i naučava očituje se u Euharistiji. Stoga je ona «vrhunac i izvor života Crkve». Crkva nas, kao takva, uči služenju i međusobnoj ljubavi. Međusobna bratska ljubav i služenje govore nam u kolikoj mjeri smo Isusovi učenici. Netko lijepo reče da svijet nikada ne bi znao za pravo značenje riječi ljubav da nije bilo Kristova križa. Poznati indijski pjesnik Tagore zapisa: «Spavao sam i sanjao da je život radost. Probudih se i vidim da je život služenje. Poželjeh služiti i vidjeh da je život radost». Poučeni najuzvišenijim Kristovim primjerom ljubavi i služenja, idimo i mi i činimo isto!