Autor fra Ivan Režić u Homilije na 09. prosinca 2012 Više od ovog autora  |

Prije no što je došla punina vremena, u prethodnim vremenima i naraštajima, Bog se obraća Izabranom narodu preko svojih glasnika. U prvom čitanju slušamo utješne riječi proroka Baruha upućene Izraelu u vrijeme babilonskog sužanjstva, o čemu pjeva i psalam. Nakon vremena tugovanja i nesreće na pomolu je utjeha i ostvarenje žuđene slobode, mira i pravde. Štoviše, Bog će voditi Izraela u radosti, svjetlom svoje slave prateć ga milosrđem svojim i pravednošću.

Preko svog odabranika- proroka, Bog nagoviješta napaćenom Izabranom narodu oslobođenje. Božja riječ stavlja pred nas dvojicu proroka. Ni jedan od njih ne govori o sebi, niti naviješta svoju riječ. Njihova je zadaća prenijeti riječ. Nalaze se između Pošiljatelja i adresata kojima je ta poruka poslana. Obojica proroka, Baruh i Ivan, pozivaju narod da se pripremi za slavni dolazak. Da poravne staze kojima će kročiti sam Bog. Na istom tragu je i apostol Pavao kad potiče Filipljane da budu čisti i besprijekorni za dan Kristov.
Ove nedjelje užižemo drugu svijeću na adventskom vijencu, a ona nas svojim plamenom podsjeća da svoje srce okružimo posebnom pažnjom i brigom i da ne dopustimo da se u njemu ugasi plamen radosnog iščekivanja i nade. Potiče nas da se poput Ivana Krstitelja povučemo u blagoslovljenu osamu, i s malo više pažnje i brige pripremimo srce dragom Gostu koji nam uskoro dolazi. I da ne zaboravimo nikada da On ne želi samo proći poravnatim stazama naše nutrine, već tu želi zauvijek ostati. Želi nam svojim dolaskom donijeti mir, utjehu, oslobođenje i radost. Da ne bismo u svojoj slabosti posumnjali u njegovu dobrohotnost, podsjeća nas da svoj pogled usmjerimo prema jaslama u kojima leži Djetešce ruku upravljenih svakom od nas. Bog koji se toliko ponizio podsjeća nas na neprocjenjivu vrijednost jednostavnosti i poniznosti. Stoga, ohrabreni i poučeni Božjom riječju, otvorimo Mu srca kako bi iz dana u dan naše riječi i život sve više postajali proročki.