Autor fra Ivan Režić u Homilije na 05. siječnja 2014 Više od ovog autora  |

Dar razuma nas u bitnome razlikuje od svih ostalih živih bića. Iz razuma, odnosno razmišljanja, proizlazi riječ. Riječju se dade izraziti duhovno stanje ili raspoloženje srca. Riječ je kadra opominjati, poticati, upozoravati, razveseljavati, tješiti, usrećivati, žalostiti, tješiti, hrabriti…

U bitnom se razlikuje riječ koju izgovara čovjek, od one koju izgovara sam Bog. Upravo o toj stvarnosti nam govori Božja riječ ove nedjelje. U Proslovu svoga evanđelja sv. Ivan piše: U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. U Starom zavjetu u knjizi Postanka čitamo kako Božja riječ (Dabar Jahve) stvara ono čega prije nije bilo. Ona stvara ni iz čega. Na tom tragu i sv. Ivan nastavlja: Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Bitni uvjet Božjeg silaska u ljudsku povijest u liku čovjeka bila je poslušnost Božjoj ponudi spasenja. Marija je čula, slušala, poslušala i u svoje presveto krilo primila Riječ. U svetom božićnom vremenu razmatramo to veliko otajstvo bogoljudskog dijaloga ljubavi. U Riječi tijelom postaloj prepoznajemo Život i Svjetlo i ona nam, ukoliko smo joj poslušni, postaje Svjetlo života. Evanđelist Ivan napisa, isto tako, da Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. Primiti nekoga znači vezati ga uza se, povesti sobom i prihvatiti. Isus je došao u jednom određenom trenutku povijesti i jednom narodu, ali je došao kao ponuda spasenja svima bez razlike. Njegovo djelovanje za samo dobro čovjeka naišlo je na otpor, muku i križ. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja:onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga.

Bog se utjelovio i došao na svijet, ali to nije dovoljno za naše spasenje, ukoliko se on ne rodi i živi u srcu svakoga od nas. Riječ Božja Isus Krist nas poziva da ga prihvatimo, upoznamo i nasljedujemo životom. Riječ je neodvojivo povezana s iskustvom i svjedočenjem. Božja Riječ nas poziva da se preispitamo jesmo li joj dovoljno otvoreni. Stvaramo li joj prostor, kako bi ju susreli i iskusili. Poziva nas također da se upitamo kakve su naše riječi. Gradimo li njima mostove ili ih rušimo. Riječi koje izgovaramo govore prije svega o nama samima, tko smo i koji su nam životni prioriteti. Potrebni su nam susreti s Riječju, slušanje i poslušnost, kako bi po iskustvu Božje prisutnosti i snage bivali sve više preobraženi na sliku Božju. Jer po Isusu nas Bog u ljubavi predodredi za posinstvo. Božja riječ želi postati tijelo u našem iskustvu. Od nas traži da naša vjera bude utjelovljena, vidljiva i opipljiva u životu koji živimo.