Autor fra Ivan Režić u Homilije na 26. siječnja 2014 Više od ovog autora  |

Kad bi neki vojskovođa ili velikaš sakupljao vojsku, zauzvrat bi obećavao primamljive povlastice i dobre položaje. Kad je Isus pozivao svoje učenike, o čemu govori evanđeoski ulomak po Mateju, nije im obećavao povlastice i visoke položaje, nego da će ih samo učiniti ribarima ljudi.

Doista, privlačnost Isusove osobe morala je djelovati jako snažno na njegove prve učenike. Nakon Ivanova predanja, Isus ostvaruje proročanstvo proroka Izaije pozivom svih na obraćenje i navještajem blizine kraljevstva nebeskoga. Prolazi plodnom poganskom Galilejom i propovijeda. Njegov pronicljivi pogled zaustavlja se na priprostim ribarima uz galilejsko jezero. Kod prve četvorice učenika uočava se beskompromisna spremnost nasljedovanja. Ostavljaju sve, jer osjećaju snagu Isusove privlačnosti i drže ga dostojnim svoga povjerenja. Ostavljaju sigurnost svojih mreža i otiskuju se na pučinu životne neizvjesnosti. Da su u tom trenutku bili upitani zašto to čine, vjerojatno to ne bi znali dovoljno jasno izraziti. Uvijek kada se radi o Božjem pozivu stojimo pred tajnom. Ne možemo a da se ne zapitamo u čemu je posebnost ribara i izabire li upravo njih Isus slučajno ili s namjerom? Ribari su ljudi koji naporno rade, isplovljavaju noću u lov i nikada ne znaju hoće li sav njihov trud biti uzaludan. Svjesno ulaze u neizvjesnost noći oboružani najjačim oružjem- strpljivošću. U mrkloj noći svoju lovinu privlače svjetlošću ferala. Bez njih je uzaludno otisnuti se od kraja. Četvorica prvih učenika, ostavivši sve i pošavši za Učiteljem, ušli si u Isusovu školu, kako bi poučeni Isusovim životom postali njegovi učenici. Upravo to pokrjepljuje Isus kad kaže učinit ću vas ribarima ljudi! Isus čini svojim učenicima one koji pođu za njim, darujući mu svoje povjerenje. Ribarima ljudi Isus daruje svjetlo kojim obasjavaju mrklinu tame zla, grijeha i razdora, nadvitu nad čovjeka i čovječanstvo. Onaj tko ima svjetlo obasjava put onima koji nemaju to svjetlo. Onaj tko se otvori Bogu postaje odsjaj Svjetla koje ga osvjetljava i grije. Zato je veoma važno da Isusov učenik uvijek ostane povezan sa izvorom toga Svjetla. U suprotnom, njegova pojava neće biti vidljiva, život uzaludan, a srce tamno, hladno i prazno. Možemo mnogo naučiti od ribara i njihovih praznih mreža koje ih ne obeshrabruju da uvijek iznova isplove, bez obzira što njihov ulov nekada nije obilat. Na nama, Isusovim učenicima i ribarima dvadeset i prvoga stoljeća, je da sačuvamo strpljivo srce i da se ne strašimo oskudnogulova. Uz to, ne bi smjeli zaboraviti da u našim feralima bude dovoljno ulja, kako bi naša svjetlost bila što jača i privlačnija. Neka nas na tom putu snaži Isus, Svjetlo naše!