Autor fra Ivan Režić u Homilije na 30. prosinca 2012 Više od ovog autora  |

Obitelj je poput luke iz koje sa sjetom isplovljavamo i u koju se s čežnjom i radošću vraćamo. Ona svakom čovjeku utiskuje trajan pečat i daje željenu sigurnost. U njoj kušamo život i učimo sve važno o životu. U svetom božićnom vremenu, slavlje otajstva utjelovljenja slavi se na poseban način u obitelji. Novorođeno Dijete zaokuplja pažnju svih u obitelji. Iz iskustva znamo da dijete u obitelji privlači pozornost i razveseljuje, tražeći prihvaćanje i ljubav. I Dijete iz betlehemskih jaslica širi ruke, tražeći od nas da na nj svratimo svoj pogled vjere i uđemo u njegovu školu poniznosti i samodarivanja.

Božja riječ prve nedjelje po Božiću nosi nam poruku da je Bog središte svake osobe. Riječ je o najintimnijem dijalogu, iz kojeg onda proizlazi zdravi dijalog unutar obitelji. Osobni odnos s Bogom ima direktnu vezu s odnosima unutar obitelji. Isusov odgovor u formi pitanja, upućem Mariji i Josipu, imao je odgojnu dimenziju. Isus je svojoj Majci i poočimu bio u svemu poslušan, ali kad je riječ o njegovu osobnom odnosu s Ocem, on daje prednost važnijem odnosu. Isusovo odvajanje od roditelja nije izraz neposlušnosti, nego intenzivnije gradnje odnosa s Ocem. Koliko god roditelji voljeli svoju djecu, trebali bi znati da oni nisu vlasnici svoje djece. Uza svu privrženost i ljubav, mudrost se sastoji u tome da se pomogne djeci da uđu u osobni odnos s Bogom. Isto tako, važno je biti svjestan činjenice da tijekom cijelog života ostajemo djeca nebeskog Oca. Djeca Onoga, čija ljubav nadilazi ljubav roditelja.
Dok nas prvo čitanje iz knjige Sirahove potiče na ljubav i razumijevanje prema ocu i majci, drugo čitanje iz poslanice Kološanima, poučava nas kakvi bi odnosi trebali vladati unutar obitelji. Temelj tog odnosa nalazi se u ljubavi, praštanju, dijalogu, razumijevanju i zauzimanju oko zajedničke dobrobiti.
U središtu Svete Obitelji bilo je Dijete Bog. Tako bi trebalo biti i unutar svake kršćanskoj obitelji. Bog okuplja i ujedinjuje srca, daje sigurnost, radost i mir. Povlašteno mjesto njegova prebivanja jest čovjekovo srce. Svaki član obitelji ima direktnu odgovornost za svoju obitelj, pogotovo roditelji kao prvi odgajatelji u čovještvu i vjeri. Od njih se očekuju da im riječi pouke prati konkretno izgrađujuće svjedočanstvo života. Bračna zajednica je izvor i temelj, a obitelj prva i životna stanica ljudskoga društva. Obitelj je i prva škola društvenih kreposti bez kojih ljudsko društvo ne može opstati. Živimo u vremenu teških kušnji za obitelj. Stoga je od presudne važnosti očuvanje svijesti nenadomjestive uloge obitelji u prenošenju vjere i evanđeoskih vrednota. Neka nam primjer Svete obitelji bude poticaj da naši odnosi unutar obitelji sve više postaju odnosi iz ljubavi i po Ljubavi, kako bi sve više rasli u svetosti. Upravo po uzoru na Svetu obitelj.