Autor fra Ivan Režić u Homilije na 25. prosinca 2012 Više od ovog autora  |

Čovjek je slobodno biće koje pokušava odgonetnuti tajanstveni rukopis Stvoriteljeve ruke i to onda izraziti kroz riječ. Od trenutka otkrića svoje samosvjesnosti, svjestan vlastite krhkosti i ograničenja, ima potrebu otkriti tko je stvoritelj svega stvorenoga. Dok brojne religije pokušavaju dati odgovor na pitanje tko je i kakav je Bog, mi kršćani, naslanjamo se u vjeri na svjedočanstvo prvih učenika koji su imali izravno iskustvo susreta s Bogom i čovjekom u jednoj osobi i to nam prenijeli kao dragocjeni polog vjere. I ne samo to, Bog koji je postao vidljiv, došao je da bi s čovjekom zapodjenuo dijalog ljubavi i da bi ostao naš trajni suputnik i supatnik.

Čuli smo u poslanici Hebrejima kako Bog nakon tolikih proroka i čudesnih djela u povijesti spasenja progovara i svoju konačnu Riječ- a ta konačna riječ je njegov Sin i naš otkupitelj Isus! On koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama... Tri ključne imenice u evanđeoskom ulomku, riječ, svjetlo i istina, sinonimi su koje Ivan koristi za Isusa. Govoreći o Riječi, a pritom misleći na Krista, Evanđelist naglašava kako je on postojao prije svega materijalnoga, da nikad nije stvoren, odnosno da je Bog. Njegovo se božanstvo očituje u tome što je po njemu sve postalo- materijalni je svijet stvaran kroz Njega. Logos koji daje život utjelovio se među ljudima u osobi Isusa iz Nazareta. Svjetlo je simbol života. Poznato je da bez svjetlosti nema života. Isto tako znamo da je potrebna vrlo mala količina svjetlosti da obasja put u tami. Kroz sliku svjetla apostol Ivan govori o Svjetlosti koja u tami obasjava put i koja je u stanju prosvijetliti svakog čovjeka. Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Kroz Isusa Krista se očituje istina. Istina oslobađa i proširuje čovjekove horizonte. Zato je bijeg i prikrivanje istine, zapravo, bijeg od samoga Boga. Evanđelist Ivan je u uvodnom dijelu ili proslovu sažeo temeljnu poruku kršćanstva: Krist postoji od vječnosti, bio je s Ocem od samog početka i nikad nije stvoren. U trenutku ljudske povijesti se utjelovio i na taj je način pokazao bliskost i predanost ljudima te im ponudio vječni život po vjeri u Boga. Izuzetnost se kršćanstva očituje u jednostavnoj a toliko otajstvenoj činjenici: Riječ je Tijelom postala!

Slaveći svetkovinu Božića slavimo božji silazak čovjeku. Nakon Božje samoobjave i Kristovog slavnog uzlaska Ocu, ne trebamo se više pitati kakav je naš nebeski Otac. Trebamo se pitati u kojoj mjeri odjelotvorujemo u životu njegovu Radosnu vijest. U rukama držimo program života sadržan u Evanđelju i izrečen kroz deset Božjih zapovijedi ili još pobliže kroz dvije zapovijedi ljubavi. Stoga se od nas kršćana traži da naše riječi prate naša djela. Jednako kao što je Božja Riječ postala Tijelo i naše riječi trebaju postati tijelo, odnosno opipljivi konkretni svjedočki život. Bog silazi u nesigurne predjele želeći im podariti sigurnost i željeni mir. I naša srca su često ti nesigurni predjeli koji čeznu za sigurnošću i mirom. Zato nastojmo oko toga da nam srce uvijek bude otvoreno za Božju svedarivajuću ljubav. U predbožićno vrijeme bili smo neprestano obasipani reklamnim sloganima i parolama gdje se uporno sugeriralo da se prepustimo Božićnoj čaroliji, a sve u službi marketinga. Kao da je moguće kupiti ljubav, radost i mir usrcu. Ne dopustimo da nas zavara agresivni trend ponude i potražnje. Božić, ispravno shvaćen, želi poručiti da je Božja ljubav besplatna i otvorena za svakoga tko ima otvoreno srce da je primi. Nemojmo poput mnogih na svijetu slaviti Božić bez Boga, na čije mjesto dolazi djedica sa sijedom bradom zvan Djed mraz ili Djed božićnjak. Na Božić slavimo rođenje jedne konkretne povijesne osobe, čiji nas život neprestano potiče da odgovorimo na najvažnija pitanja: Tko je za mene Bog? Ljubim li ga ljubeći svoga bližnjega? i Darujem li se ja za druge po uzora na svoga Spasitelja? Božićno vrijeme je i vrijeme lijepih riječi i želja. Izričemo ih i pišemo jedni drugima. Pritom osjećamo kako je dobro kad nam netko nešto takvo daruje. Jedna etiopska poslovica veli: Riječ koja će ti pomoći ne možeš si sam reći. Jedna lijepa riječ može nas razveseliti. Jedna lijepa riječ može udijeliti više snage nego svečani Božićni jelovnik. Potrebne su nam riječi ohrabrenja i nade, a takve riječi svim ljudima dobre volje izrekao je jednom zauvijek Bog po svojoj utjelovljenoj Riječi. Bog danas govori svakom od nas: Ja te ljubim. Dobro je što postojiš. Ja želim tvoj život. Ta je Riječ izgovorena svemu što postoji: stvorenju i povijesti. Božja riječ obećanja izrečena svakome od nas, ostaje za nas poziv i pitanje: Hoćemo li ju pustiti u svoj život otvorivši joj svoje srce? Hoće li ta Riječ u našem životu postati tijelom? Neka ovaj Božić bude poticaj našoj vjeri, čvrstina našoj nadi i snaga našoj ljubavi kako bi svojim životom bili svjedoci Riječi koja je postala tijelom i nastanila se među nama. Radost vam i mir Riječi koja je Tijelom postala!