Autor fra Ivan Režić u Homilije na 26. svibnja 2013 Više od ovog autora  |

Na početku svega, kako čitamo u prvom čitanju iz Knjige mudrih izreka, stoji nestvorena Mudrost, odnosno drugo ime za Stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga. No, Mudrost nije pojmljiva i razumljiva na jednostavan načina. Ona je u sebi, kako tumači Teologija, Trojstvena, a istodobno Jedna i jedinstvena. Ne, Bog ne želi uvesti čovjeka u nerješivi labirint razumijevanja, nego ga učiniti dijelom trojstvene dinamike bivstvovanja. Razmišljajući nad ovom neizmjerno uzvišenom tajnom sv. Anselmo Canterburyjski je ustvrdio da čovjek spoznaje razumom svoga srca da je Bog neshvatljiv. Dok sv. Augustin zapisa: iako se Bog objavljuje, ipak ostaje neizreciva tajna. Kad bi ga mi mogli shvatiti to ne bi bio Bog.

Mogući put čovjekova ulaska u otajstvo Trojstva predlaže sv. Pavao u poslanici Rimljanima gdje kaže: Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! Iz ovoga proizlazi da je put ulaska i razumijevanja Trojstvene tajne jedino ljubav. Ljubav je veza koja spaja osobe Presvetog Trojstva iznutra i čini prisutnu ljubav vidljivom naizvan. No, ne zaustavlja se tu, nego svojom snagom privlači i čovjeka, čineći ga dionikom kolajuće neiscrpne ljubavi. Netom rečeno nalazi svoje uporište u sljedećim Isusovim riječima iz današnjeg evanđeoskog teksta: Duh istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama.

No, važno je istaknuti da ljubav ima izvor i nalazi uporište u vjeri- životnom oslanjanju na Boga i njegovu riječ. I dok naše srce traga za nevidljivo prisutnim Bogom, ljudski razum ne prestaje istraživati i domišljati tko je i kakav je Bog u sebi. Čak i oni koji se nazivaju uvjerenim ateistima vjerojatno postavljaju sebi ovakva pitanja, barem u trenucima suočenja s dramama života, kao što su na primjer bolest i smrt. Uostalom, da i ne postavljaju ovakva pitanja, odabiru vlastitu zamjenu za Boga izraženu na različite načine. Jednima je bog njihova karijera, djeca, bračni drug ili prijatelji. Drugima je nadomjestak za Boga posao, ugled, zdravlje, automobil, kuća, provod… Zar svi ovi pokušaji nadomještanja Boga u životu nisu zapravo traganje za tim istim Bogom? Jedno je sigurno, koliko god se čovjek udaljio od svog Boga ili mu u potpunosti okrenuo leđa, naš strpljivi, milosrdni i ljubeći Bog nikada ne odustaje od potrage za čovjekom. Stoga je na nama koji se nazivamo kršćani, da svojim životom sve više uprisutnjujemo Boga u svijetu u kojem živimo. Kako bi onda i oni koji se ne nazivaju vjernicima, potaknuti svjedočanstvom naše uzajamne ljubavi, u nama prepoznali putokaz ka osobnom susretu i odnosu s Bogom. Svetkovina koju danas slavimo nema za cilj da objasni tajnu Presvetog Trojstva, već da je slaveći, sve dublje doživljavamo kako je naš život uronjen u tu tajnu i kako je Bog, objavljujući istinu o sebi, u isto vrijeme objavio i istinu o čovjeku. Svaki čovjek je jedinstveno i ljubljeno stvorenje Božje sa svojim dostojanstvom od Boga darovanim. Sve dotle, dok se priznaje samo stvorenjem neporecivo povezanim sa svojim Stvoriteljem, njegovo dostojanstvo nije ugroženo. U svim drugim situacijama, kad izgubi iz vida iskonsku povezanost sa Stvoriteljem, čovjek je u opasnosti da izgubi ispravan orijentir života. Svjedoci smo danas upravo ove nesretne pojave, koja sve više uzima maha i na razini globalnog društva i politike. Liturgija nam uprisutnjuje ono što mi kao ograničena bića, ne možemo do kraja izreći. Slavimo ovu Svetkovinu otvorena srca, kako bi sve više uranjali srcem u otajstvenu tajnu Boga koji nas neizmjerno ljubi i koji nas je učinio neizmjerno dragocjenima.