Autor fra Ivan Režić u Homilije na 16. veljače 2014 Više od ovog autora  |

Život i odnosi unutar njega određeni su mnoštvom propisa kojima se žele urediti i osmisliti relacije među ljudima. Takve propise nazivamo i zapovijedima. No, zapovijedati nije lako, kao što se nije lako niti podlagati zapovijedima. Koliko god se bilo teško nositi sa zapovijedima i zabranama, ipak se jasno uviđa da bez njih nema uređenih odnosa unutar uže i šire društvene zajednice.

 Božja riječ govori nam upravo o Božjim zapovijedima ili još bolje rečeno o njihovu dubljem smislu. U Knjizi mudrog Siraha zapovijed se shvaća kao Božja ponuda čovjeku. Tamo stoji napisano: Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran. On je preda te stavio vatru i vodu: za čim hoćeš pruži ruku svoju. Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli to će mu se dati. U Prvoj poslanici Korinćanima Pavao suprotstavlja mudrost Božju mudrosti ovoga svijeta i njezinih knezova. A do prave mudrosti, uči nas Apostol, stiže se jedino poniznošću. U evanđeoskom ulomku iz Matejeva evanđelja, Isus radikalizira, odnosno dovodi do punine smisao zapovijedi i ljudske slobode. Svojim govorom Učitelj otkriva da je ljudsko srce mjesto oblikovanja slobode i da odnos prema Bogu i ljudima čini vidljivim. Pravi kriterij razlikovanja dobra i zla je zapravo osoba Isusa Krista. U središtu njegova govora stoji zahtjev pravednosti veće od pravednosti pismoznanaca i farizeja. Uz zahtjev pravednosti stoji uputa o ophođenju sa uzrokovanom srdžbom i mržnjom. Na ovom tragu svaki Isusov učenik trebao bi se upitati tko je moj bližnji, mrzim li ga i činim li mu ikakvu nepravdu? Da li u drugom prepoznajem sliku Božju ili svoga protivnika? Kod upute vezane uz preljub vidimo Isusa na strani obitelji i njenog uzvišenog dostojanstva i protivnog životu vođenog požudom. I zakletva je moguća napast za čovjeka. Zato Isus želi poručiti da nitko nema pravo sebi nešto prisvajati, jer jedini darovatelj je Otac nebeski. Ukratko sažimljući sadržajno bogat Isusov govor, prije svega pristoji ukazati na početak njegova govora u kojem ističe da nije došao ukinuti Zakon i njegove propise, nego ih kao punina objave dopunja. Njegovu riječ ne bismo smjeli shvaćati kao kruto izrečenu zabranu i zapovijed, nego kao dobronamjernu uputu koja nas poput putokaza vodi do osmišljenog življenja osobne vjere. Ove nedjelje nas Božja riječ želi potaknuti na razmišljanje o osobnom shvaćanju i prihvaćanju Božjih zapovijedi ili uputa. Shvaćamo li ih i prihvaćamo kao čimbenike ograničenja ili kao pomoć u ophođenju s darovanom slobodom? Sloboda shvaćena i prihvaćena na ispravan kristovski način ne daje nam za pravo da govorimo i radimo ono što nam se prohtije, nego da vođeni Duhom Božjim živimo svoj izbor vjernosti Bogu, služeći bližnjima. Božje upute pomažu nam na našem životnom putu da gradimo ispravan odnos s Bogom, samima sobom i bližnjima. Pritom, one uvijek idu za tim da potiču i oblikuju nutarnju dimenziju čovjeka. Kad čovjek vjernik otkrije da iza Božje upute stoji ljubav koja usrećuje, onda se trud oko vršenja Božjih zapovijedi pretvara u uzvrat ljubavi kroz vjernost.