Autor fra Ivan Režić u Homilije na 23. prosinca 2018 Više od ovog autora  |

Današnja liturgija nam stavlja pred oči samo naizgled običan susret dviju žena vjere. Nekada se ovaj susret tumačio kao Marijin odlazak Elizabeti s namjerom da bude na pomoć svojoj starijoj rođakinji koja u starosti zače Isusova preteču Ivana Krstitelja. Ovom događaju nije se pridavala osobita važnost, upravo zbog toga što se taj susret shvaćalo kao jedan običan kronološki podatak iz Marijina život koji čak ulazi i u Radosna otajstva krunice. Osim što Marija dolazi upomoć svojoj rođakinji Elizabeti koja uskoro ima roditi, odlomak iz Lukina evanđelja nam odašilje sasvim konkretnu poruku:
U one dane- odnosi se na Događaj Anđelova navještenja BDM i začeća Isusova u njenoj svetoj utrobi.

Usta Marija i pohiti- odmah nakon što je osjenjena Duhom svetim, Marija osjeća potrebu susresti nekoga kome će se moći povjeriti i tko će ju moći razumjeti. A Elizabeta ju bez sumnje može razumjeti jer je i sama iskusila nešto slično.
Poruka za nas: Luka piše kršćanskim zajednicama koje su prihvatile Evanđelje i Isusa svojim Spasiteljem. Što trebaju činiti te zajednice? Trebaju biti poput Marije. Kao što se je u Mariji Riječ Božja utjelovila, na sličan način ta riječ treba postati utjelovljena u našim srcima i vidljiva u našim životima. Nadalje oni u čiji život je Bog intervenirao, osjećaju potrebu drugima posvjedočiti i priopćiti unutarnju promjenu koju je Bog u njima izveo. Za takve možemo reći da su ponovno rođeni i da imaju iskustvo da su ljubljeni sinovi i kćeri Božje.
Marija koja je simbolički rečeno Novi kovčeg Saveza, uspinje se u Gorje, u grad Judin, a tradicija hoće da je to Ein Karim, jedan od najljepših izraelskih gradića u blizini Jeruzalema. Što se događa kada Marija uđe u Zaharijin dom? Bilo bi sasvim prirodno i u skladu s običajima pozdraviti najprije domaćina, Zahariju. No, Marija odmah pozdravlja rođakinju Elizabetu. Ne radi se o običnom pozdravu na koji smo navikli i koji nam najčešće postaje formalnost. O kakvom pozdravu je riječ i koje mu je značenje?
Riječ je o pozdravu Šalom ili Mir! Mir u židovskom shvaćanju jest znak ispunjenosti Božjim blagoslovom. U svjetlu Božje riječi taj izraz Šalom u sebi sadrži sva obećanja blagoslova koja su se konkretizirala u dolasku Mesijinu. Marijin Šalom, navještaj je dolaska obećanog blagoslova Božjega utjelovljenog u njenoj svetoj utrobi i dolaska novog vremena. Tog Mesiju navijestio je i prorok Mihej, kazavši za njega On – on je mir! Poruka koju nam odašilje ovaj dio ulomka po Luki: Kao i Marija, mi današnji učenici Kristovi trebamo naviještati i pronositi mir. Ako se Božja riječ utjelovila u našim srcima, ako smo srcem i životom prihvatili Evanđelje, postajemo Kovčeg Novoga saveza koji nosi Krista i njegov mir kamo god ide. Pitanje za nas: Nosimo li u svom srcu mir?
Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga- Marija koja nosi Mir u sebi, kod Elizabete izaziva eksploziju radosti.
Tko u sebi nosi Boga i njegov mir, tamo kamo dolazi donosi ljubav, radost i istinsko veselje! Evanđelje je bilo, jest i uvijek će biti izvor radosti i mira! I u otajstvu Isusova rođenja, anđeli navještaju pastirima: Evo javljamo vam veliku radost!
I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!- Marija je nositeljica života i donositeljica spasenja više od svih drugih žena. Blagosloviti (hebr. Barak)= Prepoznati izvor života i blagoslova! Blagoslovljen je onaj tko se poput Marije oslanja na Božju riječ i vjeruje joj! A vjera je prvo blaženstvo!
Pođimo radosno ususret proslavi Božića i božićnih blagdana i u svim poteškoćama života nemojmo zaboraviti da je Bog jedini pravi i nepresušni izvor života i blagoslova, utjeha naša, naš Mir i naša Radost!