Autor fra Ivan Režić u Homilije na 21. listopada 2018 Više od ovog autora  |

Dolazeći pred Isusa, dvojica njegovih odanih učenika zapravo pokazuju da nisu razumjeli ono o čemu im Isus govori. Njihova traženja se odnose na ovozemno, suviše ljudsko- na zahtjev dominacije nad drugima. Njihove misli nisu nadahnute Božjim duhom, već ovosvjetskim! Isus kao vrhunski pedagog, poznaje srca svojih učenika, njihove snove i fantazije i prema njima se ophodi s potrebnom strpljivošću. Isus zna da su njegovi učenici još uvijek vođeni od unutarnjeg demona kojeg on svojom riječju želi raskrinkati i u njihova srca udahnuti Duh Božji. Jasnim pitanjem: Što želite da vam učinim? Isus postupa na način da i sami učenici postanu svjesniji samih sebe, demona koji ih inspirira, svojih snova, fantazija, planova...

Isusov primjer nam je, između ostaloga, poticaj za našu osobnu molitvu, odnosno način kako moliti. Vrlo je korisno i potrebno u Božjoj prisutnosti staviti preda nj, uz ostalo, svoje snove i planove i tražiti od njega da nam ih osvijetli kako bismo spoznali u kolikoj mjeri je riječ o Božjem nadahnuću i hoćemo li ostvarivši željeno biti u većoj mjeri realizirani, ostvareni, sretni, ispunjeni... Ono što Isus od nas traži u molitvi jest prije svega iskrenost srca! Bez iskrenosti se ne može živjeti istinito, autentično! Dvojica braće i učenika, nakon Isusova pitanja, traže od njega da ih učini moćnima i slavnima. Možemo na prvu osuditi dvojicu učenika, no prije negoli to učinimo, potrebno je znati da oni još uvijek poznaju samo jedan vid slave- biti velik i moćan po ljudsku! Nedostaje im onaj drugi, mnogo dublji pogled na slavu koji će dobiti onda kada vide Isusov primjer i kada se u njima nastani Duh Božji! Dvojica učenika tako okljaštreno shvaćenu slavu, projiciraju čak i na Boga. Čine Boga po svoju, po vlastitoj egoističnoj i skučenoj slici.
Pravu slavu Božju u svoj svojoj raskoši i ljepoti vidimo na licu Kristovu, u njegovu milosrđu, sućuti, služenju drugima, u njegovoj neuvjetovanoj ljubavi i darivanju života za druge! Isusovo lice, prepuno ljepote, uči nas da za nekoga možemo reći da je lijep/a samo onda kada ljubi! Lijep je onaj tko ljubi na Isusov način, onaj tko usrećuje druge, služi drugima, onaj tko je iskreno ponizan... Sve što je suprotno Isusovoj logici jest u sebi ružno i nakaradno! Osvrnimo se oko sebe i vidjet ćemo brojne primjere ljudi koji ne ljube, već čak otvoreno mrze druge. Na njihovim licima je neprestance grč, bol, neostvarenost, nezadovoljstvo... Nesretan je onaj tko ne ljubi! Kako se Isusov život zapravo čini apsurdnim! Tamo gdje po ljudsku ne očekujemo nešto veliko, zapravo je skriveno neprocjenjivo blago i sreća! Poznati indijski pjesnik Tagore napisa: Spavao sam i sanjao da je život radost. Probudio sam se i otkrio da je život služenje. Dao sam se na služenje i spoznao da je služenje radost.