Autor fra Ivan Režić u Homilije na 17. studenog 2013 Više od ovog autora  |

Isusova Slika predskazanja budućih događaja djeluje zastrašujuće i izaziva strah. No, njemu nije namjera zastrašiti slušatelje. On svojim govorom želi ukazati na novost kojoj idemo ususret. Da bi novost bila novost u punom smislu riječi, potrebno je da joj sve staro ustupi mjesto. Slika rušenja građevine veličanstvenog hrama je slika kojom Isus poručuje tko je Tvorac svega i da ne veže svoju nazočnost uz velebnu građevinu, nego uz vjernost naroda. Zadnja i konačna riječ pripada Bogu, a ne čovjeku koji još od gradnje Kule babilonske, pa sve do kula modernoga vremena, zna upasti u zabludu o samodostatnosti. Bog stvara novo, a da bi to bilo moguće potrebno je porušiti sve staro. Na mjesto krhkoga i prolaznoga dolazi nerazorivo i neprolazno.

Isusova riječ nas opominje, potiče i usmjerava da svoj život naslonimo na Boga, čvrsti i nerazorivi temelj. A ne da se zanosimo mišlju da smo sposobni graditi isključivo oslonjeni na sebe ili druge. Bog je jedina konačna sigurnost i utočište. Početak i svršetak svega stvorenoga. Pravedni sudac koji će krugu zemaljskom suditi po pravdi i pucima po pravici! Sigurnost koja nas neće i ne može razočarati! Život s Bogom i u Bogu je bitni preduvjet postojanosti ili ustrajnosti u vjernosti! Isus, predskazujući buduće događaje, govori o patnji, progonu, pa čak i mučeničkoj smrti koja će zadesiti njegove vjerne. Takva događanja su prisutna u povijesti Crkve već od apostoloskog doba pa sve do naših dana. I danas u pojedinim djelovima svijeta kršćani bivaju pogaženi, obespravljeni, utamničeni, mučeni i ubijani. Pogotovo je na snazi i u modi omalovažavanje, prokazivanje i blaćenje putem medija. Ta, i sami smo svjedoci koliko su mediji u našoj Domovini u službi određenih centara moći i koliko se trude prikazati Crkvu u mračnom svjetlu, sofisticiranom rušilačkom retorikom. A da se u isto vrijeme ne trude upoznati i razumjeti narav Crkve. Čovjek se ponekad zapita zbog čega i odakle tolika snaga mržnje i zloće prema Bogu i božjemu, odakle pobuda na progone i ratove i sve okrutno što oni sobom nose? Odgovor je, dakako, od mržnje paloga anđela Sotone koji je uspio ovladati dušama koje su pod njegovim utjecajem. Bilo bi naivno sve pripisati ljudskoj slabosti i nesavršenosti. Zapravo, pravi razlog ili uzrok zala koja su zadesila nebrojene kršćane jest njihova vjernost. Isus u evanđeoskom ulomku po Luki kaže: Zadesit će vas to radi svjedočenja! Zli se bori protiv Božjih svjedoka, jer zna odakle njegovu palom kraljevstvu prijeti najveća opasnost. On želi što više duša odijeliti od Boga, jer je ohol i ne trpi poniznost i vjernost Bogu. Iako se ponekad čini da moćni i utjecajni ovoga svijeta slave pobjedu nad vjernima, Bog nam poručuje da je riječ tek o prividnoj pobjedi koja nema konačnu riječ. Božja riječ nam donosi za nas nešto veoma važno i potrebno, a to je utjeha. Prorok Malahija kliče: Vama koji se imena moga bojite sunce će pravde ogranuti sa zdravljem u zrakama. Svu svoju nadu stavimo uvijek i u svakoj situaciji u Božje ruke i znajmo da ćemo u snazi i po snazi njegova imena biti utješeni i spašeni.