Autor fra Ivan Macut u Homilije na 02. lipnja 2013 Više od ovog autora  |

Na današnju 9. nedjelju kroz crkvenu godinu Crkva pred nas stavlja doista bogata svetopisamska čitanja nad kojima bismo trebali razmišljati i iz njih izvući pouku za svoj svakodnevni praktični kršćanski život.

Drugo čitanje, tj. Početak Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima, vrlo je znakovito i u sebi sadrži vrlo snažnu poruku koju, vjerujem, ne bismo smjeli danas previdjeti. Naime, na samom početku ove poslanice sv. Pavao upućuje opomenu Galaćanima jer su, kako to kaže sv. Pavao, prešli na neko drugo evanđelje, koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. Draga braćo i sestre, mislim da su nam danas ove Pavlove riječi opomene i upozorenja i više nego potrebne. Može nam se dogoditi da smo zbunjeni i da se nalazimo na raskoraku između onoga što naučava ovaj svijet, koji pod svaku cijenu želi iskorijeniti kršćansko učenje i svjetonazor iz društva, i onoga što naučava Crkva. Crkva se predstavlja kao nazadna i zastarjela, a samim time i sve ono što naučava o svijetu i čovjeku, dok je, s druge strane, suvremeno sve ono što naučava suvremena znanost i što je tehnički moguće izvesti. Kao kršćani ne smijemo se zavaravati i dopustiti da povjerujemo u neko drugo evanđelje, tj. da prihvatimo kako je dopušteno i moralno opravdano nešto što se izravno protivi Božjoj volji koja se nalazi u Svetom pismu i koju nam Crkva ispravno izlaže i tumači. Želi nam se nametnuti kao normalno nešto što to nije. Upravo zbog toga Crkva i danas diže svoj glas upozoravajući i učeći. Budući da i danas postoje oni koji nas, kako kaže sv. Pavao, žele zbuniti i prevratiti Kristovo evanđelje, Crkva mora ponovno podići svoj glas i stati u obranu života od začeća do prirodne smrti te braka i obitelji kao zajednice muškarca i žene.

Možda se kao vjernici pitamo zašto Crkva ne promijeni neka svoja stajališta i na taj način se ne prilagodi svijetu jer bi, možda tako vjerujemo, imala puno više uspjeha i bila bi prihvaćena u društvu kao poželjan i ravnopravan sugovornik. Odgovor na ovo pitanje nalazimo na koncu današnjeg drugog čitanja iz Pavlove poslanice Galaćanima gdje sv. Pavao piše: „Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga.“ Braćo i sestre, ukoliko doista želimo biti Kristovi, ukoliko želimo biti Njegovi prijatelji (jer je Isus rekao da nas više ne zove slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar, nego nas je nazvao prijateljima jer nam je sve priopćio što je čuo od Oca svojega), onda je potrebno prihvatiti Njegovo učenje i sve ono što nam je ostavio u baštinu, a što nalazimo zapisano u Novom zavjetu. Ne može se i biti Kristov i ugađati ljudima. Kristov učenik i Kristova Crkva moraju uvijek biti na strani istine, a Krist je za sebe rekao da je Put, Istina i Život, sve ostalo bilo bi izdaja Kristova evanđelja. Pozvani smo i poslani biti Kristovi učenici i svjedoci, a to, jednostavno rečeno, znači naučavati ne svoje učenje, ne ono što mi mislimo da je dobro, suvremeno i poželjno, nego ono što je Krist naučavao i ono što nam Kristova Crkva danas izlaže na vjerovanje.

Svjedoci smo kako se i danas u suvremenoj kulturi i civilizaciji događaju napadi na one koji se bore za Kristovo evanđelje i Njegovo učenje. Ipak, Krist nije sišao s križa niti je pobjegao pred onima koji su Ga napadali i tukli, nego je, naprotiv, ostao ustrajan i vjeran Bogu – Ocu koji Ga je poslao i koji Ga je na koncu i proslavio uskrsnućem. Također, kao kršćani ne smijemo ostati nijemi i sa strane promatrati kako druge progone i udaraju. Kao što je Krist podigao svoj glas i pitao „zašto me udaraš?“, tako i mi danas ne smijemo dopustiti da one koji se bore za Kristovo učenje maltretiraju i zlostavljaju, već moramo podići svoj glas i stati u obranu svih, a tako i u obranu naše braće i sestara koji su izvrgnuti ruglu i tjelesnom zlostavljanju u zemlji za koju kažemo da je demokratski uređena.

Braćo i sestre, ne smijemo popustiti i bojati se onih koji, kako Isus kaže, mogu ubiti tijelo, a duši ne mogu učniti ništa, nego budimo vjerni Onome koji je svoj život dao za nas i radi našega spasenja. Budimo Kristovi svjedoci u svojoj domovini, pogotovo kada je to teško i kada smo u opasnosti da nas prozovu i etiketiraju kao one koji su nazadni. Uvijek se vodimo riječima sv. Pavla, a koje smo upravo čuli: „Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga.“ Amen.