Autor fra Ivan Macut u Homilije na 19. lipnja 2014 Više od ovog autora  |

Svetkovina Tijelova nastala je u davnom 13. stoljeću te se od tada proširila po čitavom katoličkom svijetu. Blagdan ima više uzroka svoga nastanka. Svakako, jedan od glavnih jest taj što su se u to vrijeme pojavila neka heretična učenja koja su osporavala Kristovu stvarnu prisutnost pod posvećenim prilikama kruha i vina. Kako bi Crkva odgovorila na ova kriva učenja, a i kako bi udovoljila zahtjevu svojih vjernika, ustanovila je ovaj blagdan koji se slavi u četvrtak nakon svetkovine Presvetog Trojstva te je vrlo karakteristično da se na današnji dan u svečanim tijelovskim procesijama u svečanim pokaznicama ili monstrancama ulicama sela i gradova nosi Presveti Oltarski Sakrament te da se njime blagoslivljaju i ljudi i cijeli svijet.

Ova nam svetkovina želi povijestiti i produbiti našu vjeru s obzirom na Kristovu stvarnu prisutnost u posvećenim česticama kruha i u posvećenom misnom vinu. Stoga smo na današnji blagdan pozvani još jednom kao vjernici promisliti o tome koliko doista, tj. stvarno vjerujemo u Kristovu realnu prisutnost u posvećenoj hostiji i vinu, te koliko me ta vjera hrani i jača moj svakodnevni duhovni život i rast u vjeri.

Naša vjera o Kristu koji je prisutan pod prilikama kruha i vina temelji se na samim Isusovim riječima koje je govorio dok je bio među svojim učenicima, a koje iz Ivanova evanđelja pred nas na današnju svetkovinu Crkva stavlja da o njima razmišljamo: Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.

Isus na Posljednjoj večeri čini pretvorbu i daje učenicima kruh i vino tražeći od njih da to njemu čine trajno u spomen. Prva zajednica vjernika, a to je nastavila Crkva sve do danas i to će činiti do konca vremena i svijeta, svaki dan slavi sakrament euharistije i tako odgovara na Kristovu zapovijed. Kao vjernici pozvani smo da što je više moguće, a nedjeljom smo obvezatni, doći na svetu misu i sudjelovati u euharistijskom slavlju kako bismo bili dionici samoga Krista koji nam se u svakoj svetoj misi ponovno daje i lomi za život svijeta i čovjeka. Stoga, pozvani smo da se očistimo od svih teških grijeha te da se primaknemo oltaru Gospodnjem i da s njega radosno i u vjeri blagujemo jer Kristovo je tijelo hrana koja nas hrani i sprema za vječni život u nebesima u zajedništvu s Trojedinim Bogom Ocem, Sinom i Duhom Svetim.

Na današnju svetkovinu zapitajmo se koliko doista vjerujemo u Kristovu prisutnost u posvećenim euharistijskih prilikama? Ukoliko ne vjerujem dovoljno ili ukoliko mi je vjera slaba, treba se potruditi i obnoviti svoju vjeru i u njoj svakodnevno rasti.

Nadalje, zapitajmo se koliko sudjelujemo na svetoj misi? Jesam li redovit svake nedjelje ili preskačem i to bez nekog posebno opravdanog razloga. Lijenost i nemar nas svladaju i radije odemo na hobi, sport ili ostanemo pred televizorom, nego da se uputimo u crkvu i zajedno sa zajednicom vjernika proslavimo svetu misu.

Potrebno je se upitati i koliko se redovito pričešćujem. Možda i dolazimo redovito na misu, ali se ne pričešćujemo. Ukoliko imamo treških grijeha, potrebno je se prije svakako ispovijediti. Međutim, ukoliko nemamo teškoga grijeha, nego samo manje ili lagane grijehe, za sve njih dobijamo oproštenje na početku svake svete mise dok molimo kajanje, te imamo potpuno pravo i dužnost pristupiti oltaru Gospodnjem.

Vjerujem da je moguće postaviti sebi i druga pitanja, a koja proizlaze iz slavlja današnje svetkovine. Međutim, ova su sasvim dovoljna da si posvjestimo značenje ovog blagdana i da promislimo gdje se mi kao Kristovi vjernici u ovom trenutku nalazimo.

Na koncu, zamolimo samoga Gospodina da nam na današnju svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove umnoži vjeru i da doista u potpunosti povjerujemo da je Gospodin stvarno prisutan pod prilikama kruha i vina kako bismo se mogli hraniti njegovim tijelom i tako rasti u vjeri i biti sigurni da smo na pravom putu, a koji vodi u život vječni. Čuli smo u današnjem evanđeoskom odlomku kada je Gospodin rekao kako Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni. Krist je taj život vječni. Hranimo se tom nepropadljivom hranom koja nam osigurava vječno zajedništvo s Trojstvenim Bogom i svim njegovim ugodinicima i svecima, a među njima na poseban način s Blaženom Djevicom Marijom, Gospodinovom i našom majkom. Amen.