Autor fra Ivan Macut u Homilije na 01. lipnja 2014 Više od ovog autora  |

Braćo i sestre, u prošli smo četvrtak proslavili svetkovinu Gospodinovog Uzašašća u nebesku slavu. To je dan u kojem se sjećamo Kristovog povratka Ocu. Nadalje, u tom se otajstvu sjećamo dana kada nas je Krist „napustio“, tj. više nije s nama na način kako je to bio za vrijeme svog ovozemaljskog života i nakon Uskrsnuća. Krist se vraća Ocu. Od toga trenutka Kristovi su učenici oni koji žive u razdoblju između Kristova odlaska i ponovnog dolaska. Sveti Ivan u svom evanđelju, a koje smo danas čuli donosi nam Kristove riječi: Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Ovaj svijet trajat će dok se Krist ponovno ne vrati na Zemlju te će tada nastupiti sudnji dan ovome svijetu.

Nit koja povezuje današnje prvo svetopisamsko čitanje iz Djela Apostolskih te današnji evanđeoski odlomak iz Ivanova evanđelja jest govor o molitvi. Naime, sv. Luka u Djelima Apostolskim jasno kaže: Pošto je Isus uzet na nebo, vratiše se apostoli u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotnji hod. I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev – svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom. Nadalje, Isus u današnjem evanđeoskom odlomku, također, govori o molitvi i kaže: Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji.

Ono što možemo primjetiti jest da je današnji evanđeoski odlomak dio Isusove Velikosvećeničke molitve koju je izrekao neposredno prije svoje muke i smrti. S jedne strane, imamo svijet koji je protiv Isusa i koji traži da ga ubije. Nadalje, imamo svijet koji Isus napušta jer će uskrsnuti i uskoro otići svome Ocu. S druge strane, imamo učenike koji su prisutni oko njega. Isus moli za sve. Moli za Petra koji će ga zatajiti. Moli i za Judu Iškariotskoga koji će ga prodati. Isus moli Oca za sve njih jer su oni od Boga izabrani da budu njegovi svjedoci do kraja zemlje.

Ono što prvo možemo ponijeti iz današnjeg svetog evanđelja jest Isusov primjer koji glasi: potrebno je za sve moliti. Možda nam se čini da je Isus pomalo i sebičan jer jasno kaže: Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. O čemu se ovdje radi? Kada Isus kaže da moli samo za svoje učenike, onda želi reći da moli Oca da ih učvrsti u vjeri kako bi mogli u ovome svijetu u kojem žive i u kojem ostaju, naviještati Kraljevstvo Božje. Ovdje se ne radi o tome da bi Isus isključio druge iz svoje molitve, nego na poseban način ističe svoje učenike jer su oni pozvani prenositi radosnu vijest evanđelja čitavome svijetu. Nadalje, Isus moli za sve svoje učenike. Trebamo od Isusa naučiti da molimo za sve. Nismo mi oni koji su pozvani druge isključivati iz naših molitava. Isus je znao i tko je Petar i tko je Juda. Međutim, Isus moli i za njih jer su i oni izabrani i oni su pozvani prenositi i širiti Kraljevstvo Božje. Juda je, nažalost, odlučio slijediti svijet, tj. logiku svijeta i koristoljublja i prodao je Isusa. To je taj svijet o kojem Isus govori. Svijet koji je protiv njega i protiv navještaja Kraljevstva Božjega. Isus moli Oca da nam da snage, tj. Duha Svetoga, a pred čijim smo blagdanom, da učenici ojačaju i mogu hrabro ući u borbu sa protivštinama svijeta. Juda je sam svojom voljom otpao. Zato nisi Isusova molitva nije mogla ništa promijeniti jer Bog nikada ne ide protiv čovjekove slobodne volje. Bog će nam dopustiti i da se izgubimo i propadnemo, jer nam je dao slobodu, te nam je dao svoga Sina da mu vjerujemo i tako se spasimo. Na nama je da shvatimo i prihvatimo logiku Božjeg djelovanja.

Nadalje, potrebno je s današnje nedjeljne mise ponijeti još jednu poruku: Isus shvaća važnost molitve i zato se obraća svome Ocu. Isus je na jednom drugom mjestu rekao kako on moli Oca ne zato što ga Otac eventualno ne čuje, nego radi učenika. Otac je Isusa uvijek uslišavao i pratio na ovozemaljskom proputovanju. Braćo i sestre, čini mi se da ponekad i sami kao kršćani omalovažavamo učinak i važnost molitve za naš svakodnevni vjernički život i rast u vjeri. Bez molitve nema vjernika niti života u vjeri. Isus koji je Sin Božji molio se svome nebeskome Ocu. Mi, koji smo daleko iza njega, često puta zanemarujemo molitvu i više se oslanjamo na svoje sposobnosti, pamet, umijeće i vještine, a s Bogom niti ne računamo; tek eventualno ako negdje zapnemo ili ako ne ide onako kako smo mi planirali, zazivamo Boga i tažimo da djeluje po našim planovima.

Potrebno je da budemo poput Isusovih učenika koji su se vratili u dvoranu Posljednje večere nakon što je Isus otišao nebeskom Ocu, te su bili ustrajni u molitvi. Vrijeme u kojem živimo mora biti obilježeno ustrajnom i postojanom molitvom. Dobro je moliti sam, u svojoj sobi, u skrovitosti, ali današnja čitanja nam govore o zajedničkoj molitvi Isusovih učenika. Zapitamo se danas i iskreno pred Bogom odgovorimo: koliko zajednički molimo? Stidimo li se moliti zajedno? Stidimo li se moliti u obitelji? Kada se okupimo jesmo li se spremni barem kratko pomoliti i zahvaliti Bogu za dar zajedništva? Kršćanin je onaj koji moli i koji se uzda u Boga i zna da bez njega ništa ne može učiniti.

Braćo i sestre, vjerujem da nam današnja svetopisamska čitanja mogu pomoći i potaknuti nas na ustrajnu i postojanu molitvu te da možemo naučiti da nam se kao vjernicima trajno oslanjati na Boga i na njegovu pomoć i prisutnost u našem životu. Nadalje, poučavaju nas da se trebamo moliti Bogu te da mu se strebamo kao vjernici, kao zajednica moliti, pogotovo u obitelji. Ne mora ta molitva biti duga, može se sastojati od čitanja Svetoga pisma, od čitanja duhovnog štiva ili pak može biti moliva krunice ili neke druge molitve u kojoj se očituje naše vjerničko zajedništvo i da jednostavno rečeno vjerujemo u Boga i u njegovu prisutnost i snagu u našem životu. To je ono što danas trebamo ponijeti kao poruku u svoj svakodnevni vjernički život te zahvaljujemo Bogu za dar vjere i trajno ga podržavajmo i izgrađujmo po molitvi onome koji je radi nas i radi našega spasenja sišao na zemlju, podnio muku na križu, uskrsnuo te na koncu se vratio svome nebeskome Ocu odakle će ponovno doći suditi žive i mrtve. Amen.