Autor fra Ivan Macut u Homilije na 19. listopada 2014 Više od ovog autora  |

Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu

Živeći u svijetu, vjernici se često puta znaju pitati na koji način bi trebali živjeti da bi ugodili Bogu, tj. da ne bi prenaglasili služenje ovome svijetu i svjetovnim, a na taj način zapostavili Boga i božje. Tako je bilo od samoga početka, a tako je i danas.

U evanđeoskom odlomku po Matejevom evanđelju slušamo kako su oni koji su bili protiv Isusa, tražeći zamku te ga iskušavajući, upitaju: Učitelju! Znamo da si istinit te po istini i putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije? Pitanje koje mu farizeji i herodovci postavljaju jest zamka jer žele Isusa uhvatiti u riječi. Naime, da je Isus odgovorio kako se caru ne treba davati porez, odmah bi to židovi dojavili rimljanima te bi Isus bio uhvaćen kao onaj tko je protiv cara jer je davanje poreza caru na naki način i priznavanje njegove vrhovne vlasti u njegovom carstvu. Međutim, da je Isus odgovorio kako se treba davati porez, naišao bi na žestok otpor i među svojim učenicima, ali i među ljudima koji su išli za njim jer su rimljani okupirali njihovu zemlju i bili su im neprijatelji. Dakle, pred Isusa je postavljena zamka te su farizeji i herodovci smatrali kako su napokon našli pitanje s kojim će pobijediti Isusa i potisnuti ga sa scene.

Isus, kako nam svjedoči evanđelist Matej, prozire njihove namjere govoreći: Znajući njihovu opakost, reče Isus: 'Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!' Pružiše mu denar. On ih upita: 'Čija je ovo slika i natpis?' Odgovore: 'Carev.' Kaže im: 'Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje'. Očito je kako je Isus budući da je bio Bog osjetio kako ga farizeji i hedorovci žele prevariti i krivo predstaviti pred onima koji su išli za njim te im i govori kako zna da ga iskušavaju. Stoga, njihove riječi kako je Isus istinit te po istini i putu Božjem uči te nije pristran, iako mi vjerujemo da su istinite, ovdje su upotrebljene kako bi zavarale Isusa da pomisli kako mu prilaze dobronamjerno i da doista žele nešto od njega naučiti. Međutim, samo pitanje očito je bila provokacija na koju je Isus morao odgovoriti kako bi pokazao kako je doista prorok, tj. Sin Božji koji od Boga dolazi i koji samoga Boga i njegovu volju objavljuje u ovome svijetu.

Isus odgovara kao onaj koji ima vlast i moć nad ovim svijetom, ali isto tako poštivajući ovozemaljski poredak. Isus ne želi svojom porukom potaknuti revoluciju i pobunu protiv cara i rimskog okupatora jer Isus se nije došao boriti protiv ljudi, nego im donijeti spasenje, otkupljenje. Isus nije došao povesti učenike u rat protiv cara ili ovoga svijeta, nego u rat protiv grijeha i Sotone. Učenike je sigurno iznenadio nejgov odgovor, kao i herodovce i farizeje, ali Isus, kao što su to i rekli sami akteri u evanđelju, jest pravedan, istinit te nije pristran. Ne želi se staviti na nijednu ljudsku stranu, nego je na Božjoj strani jer je od Boga izišao i k Bogu se vraća. Njegova je poruka ona koja nadilazi ovaj svijet i njegove podjele u koje smo mi ljudi i previše uvučeni i podijeljeni. Isus je iznad toga.

Na koji način trebamo shvatiti ove evanđeoske riječi? Ponajprije trebamo poći od činjenice kako Isus nije onaj koji je pristran i ne želi da mora birati stranu te, na koncu, uvijek bira Božju stranu jer je to jedina ispravna i pravedna strana neopterećena interesima ili kojekakvim uvjetovanostima. I mi smo pozvani kao njegovi učenici da uvijek kada se moramo odlučiti između Boga i grijeha, između dobra i zla, trebamo se odlučiti za ono što bi Bog učinio te biti na njegovoj strani. Ukoliko ne činimo tako, onda se svojim grijehom udaljujemo od Boga i njegova kraljevstva. Stoga, prva pouka današnjeg evanđelja glasi: uvijek treba izabrati Božju stranu te onda nikada nećemo niti pogriješiti i udaljiti se od našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista.

Nadalje, trebamo naučiti da se Gospodina ne smije iskušavati. Nažalost, često se dogodi da kao vjernici iskušavamo Boga i želimo potvrdu da je uz nas, da je blizu, da nas čuje, itd. Nadalje, zna se također čuti, ako Bog postoji neka učini čudo, neka se na neki način pokaže i dokaže, te i na taj način iskušavamo samoga Boga. Mnogo je načina na koji se Boga može iskušavati. Isus nas danas jasno uči: nemoj iskušavati Boga! Bog je veći od nas, od naših planova, od svega onoga što mi možemo zamisliti te kao vjernici nikada se ne smijemo dovesti u napast da iskušavamo samoga Boga i njegovu ljubav prema nama, našim bližnjima, prijateljima, itd. Bog je onaj ne čini ništa krivo ili pogrešno. Imajmo pouzdanja u Boga. Vjerujemo da je njegova providnost djelatna u našem životu, u životu naših bližnjih, te cijelog svijeta.

Na koncu, Isus nas uči da kao vjernici trebamo poštivati i cara, tj. vlast koja je postavljena da upravlja državom, ali isto tako da se zbog toga ne smije zanermariti Bog, tj. treba dati svakome njegovom tj. ono što im pripada. Nadalje, ne smije se dogoditi da zbog ovozemaljskog i prolaznog zanemarujemo Boga, njegove zakone, ono što Bog od nas traži. U usporedbi između Božjeg i ovozemaljskog zakona, treba uvijek izabrati Božji zakon jer znamo da je Bog veći od svakog čovjeka, svih njegovih zakona i zato se trebamo odlučiti za Boga. Osim toga, dati caru carevo znači i ispunjavati svoje građanske dužnosti i obaveze te se aktivno uključiti u politički, društveni i kulturni život društva u kojem živimo kako ne bismo bili samo nijemi promatrači događaja nego naprotiv oni koji imaju mogućnost i nešto učiniti za poboljšanje društva u kojem živimo, a samim time i poboljšanje uvjeta za život ljudi s kojima dijelimo isti životni prostor.

Vjerujem kako nas ovih nekoliko elemenata iz današnjeg evanđeoskog odlomka mogu potaknuti da u danima koji su pred nama još jednom razmislimo o svemu ovome te da se, ukoliko nismo dovoljno blizu evanđeoskim riječima, potrudimo te da iz dana u dan rastemo u vjeri i u ljubavi prema našem Gospodinu i Otkupitelju Isusu Kristu. Sam na Gospodin Isus na to poziva i traži od nas da Boga stavimo na prvom mjesto u svom životu, da ga ne iskušavamo i ne sumnjamo u njega te, na koncu, da imamo dovoljno povjerenja u njega da je on onaj koji i poznaje naš život i vodi nas kroz ovaj svijet prema vječnoj domovini.