Autor fra Ivan Macut u Homilije na 05. listopada 2014 Više od ovog autora  |

Bog mira bit će s vama!

Braćo i sestre, jedna od ljudskih karakteristika, a koja je jako zastupljena pogotovo u zapadnom svijetu, pa tako i kod nas, jest zabrinutost. Živimo u svijetu kojega prate brze promjene te se ponekad ne možemo niti snaći u svemu tome. Mnogo je opasnosti koje na nas i na našu obitelj na svakom koraku vrebaju. Stoga smo zabrinuti za svoj život i život naše obitelji. Zabrinuti smo za budućnost, za zdravlje, posao, za djecu, obitelj, itd. Ono što se oko nas događa utječe na nas, ali mi nismo u stanju ništa promijeniti. Jednostavno rečeno, mnogo je toga oko čega smo zabrinuti i ponekad nas hvata i tjeskoba jer ne znamo što će sutra donijeti. Međutim, kao vjernici vjerujemo u Boga i zato je potrebno vidjeti što Božja riječ govori o svemu ovome te na što nas upućuje i što traži od nas.

U današnjem drugom čitanju iz Pavlove poslanice Filipljanima nalazimo kako sveti Pavao govori upravo o zabrinutosti. Tako sv. Pavao piše: Braćo! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. Možda nam se ove riječi čine pomalo čudnima jer svatko tko živi u svijetu zna na koliko poteškoća u njemu nailazi te zna kako je nemoguće ne biti zapravo zabrinut. Stoga, potrebno se upitati na koji način trebamo shvatiti ove riječi svetoga Pavla?

Ukoliko se prisjetimo Isusa i njegovih pouka, onda znamo da je i on govorio o tome kako čovjek ne treba biti zabrinut. U Evanđelja po Mateju nalazimo zapisano: „Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?“ „Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?“ „Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što ćemo jesti?' ili: 'Što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se obući?' Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova“.

Očito je kako i Isus u svom govoru, kao i sv. Pavao kasnije, govore o tome kako čovjek vjernik ne treba uopće biti zabrinut niti za svoj život, niti za hranu, odijelo, krov nad glavom. Jednostavno rečeno, čovjek ne treba ni o čemu brinuti jer će mu sve dati Otac koji je na nebesima. Međutim, ove Isusove i Pavlove riječi potrebno je na ispravan način shvatiti kako se ne bi dogodilo da pogrešno shvaćajući Božju riječ krivo i živimo.

Istina je da Isus ne govori o ovozemaljskoj zabrinutosti te traži od čovjeka da ne bude zabrinut za materijalno. Međutim, ono što Isus traži jest da čovjek itekako bude zabrinut za Kraljevstvo Božje te kako doći u njega, tj. da bude zabrinut za svoje spasenje. Tražiti ponajprije Kraljevstvo Božje znači tražiti i raditi oko svoga, ali i oko spasenja drugih ljudi. Ukoliko doista i budemo tražili Božje kraljevstvo onda ćemo se uistinu manje brinuti oko toga što ćemo obući, što ćemo pojesti, itd. nego ćemo svoje snage i vrijeme uložiti u to kako omiliti Bogu, na koji način pomoći bratu čovjeku u potrebi, itd.

Sv. Pavao govori da umjesto toga da sami grozničavo trčimo i tražimo sve ono što smatramo da nam je potrebno za ovozemaljski život, trebamo se radije obraćati Bogu i to: molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem. Čovjek vjernik zna da je na ovome svijetu jer ga je Bog pozvao u život. Također, svjestan je da su njegove snage toliko slabe i ograničene, da ne može sam mnogo toga učiniti. Na koncu, svjestan je da postoji Bog koji vodi i upravlja ovim svijetom, pa i našim osobnim životima. Umjesto da se sam bori, radije po Isusovim riječima i po učenju Svetoga pisma uključuje Boga u svoj život i zajedno s njime proživljava ovozemaljski život.

Što dakle znači tražiti i živjeti vrednote Kraljevstva Božjega ili drugačije rečeno, što znači živjeti zabrinut bilo za osobno bilo za spasenje drugih? Riječima svetoga Pavla to bi značilo živjeti na način: Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu! Što ste naučili, i primili, i čuli, i vidjeli na meni – to činite i Bog mira bit će s vama! Biti zabrinut za spasenja znači živjeti časno i pravedno. Potrebno je doista, braćo i sestre, da se brinemo oko toga da živimo po Isusovim zapovijedima; onako kako nam je on pokazao. Manje se trebamo brinuti oko ovozemaljskih stvari jer obličje ovoga svijeta prolazi; ovaj svijet prolazi, a spasenje i Kraljevstvo Božje koje je već započelo u Isusu Kristu, jest vječno. Stoga, imajući to na umu vjerujem da možemo shvatiti zašto nas i Isus i sv. Pavao, ali i cjelokupno Sveto pismo pozivaju da ne budemo zabrinuti oko ovozemaljskih materijalnih stvari, nego radije da se brinemo oko nebeskih.

Stoga, braćo i sestre, nadahnuti nad ovim današnjim svetopisamskih čitanjima, pogotovo na riječima svetoga Pavla, zastanimo koji trenutak i promislimo koliko smo uistinu zabrinuti oko svoga materijalnog života, uspjeha, dobrog položaja, karijere, dobre odjeće, itd., a koliko smo istinski zabrinuti oko svoga spasenja, tj. oko toga da uistinu budemo vjerni radnici u Božjem vinogradu, a o čemu Isus govori u današnjem evanđeoskom odlomku. Istina je da je mnogo toga što nas odvraća od rada i truda oko Božjeg kraljevstva. To znači da smo još uvijek na putu obraćenja te je potrebno da iz dana u dan polako i strpljivo rastemo u vjeri i obraćamo svoj život Bogu. Ukoliko budemo doista i živjeli po Božjim riječima, onda će se riječi svetoga Pavla kojima završava današnje drugo svetopisamsko čitanje ispuniti i nad nama: to činite i Bog mira bit će s vama. Neka nam Gospodin pomogne da tako i u našem životu uistinu i bude. Amen.