Autor fra Ivan Macut u Homilije na 18. svibnja 2014 Više od ovog autora  |

Današnji evaneđoski odlomak iz Ivanova evanđelja dosta je težak za razumjeti. Naime, u njemu se govori o više, a za nas vjernike vrlo važnih, tema: o raju; o Isusovom odlasku Ocu i ponovnom povratku; o našem odlasku u nebo; o Ocu i njegovom odnosu prema Sinu; o vjeri u Isusa. Sve su ovo, kako sam već rekao, iznimno važne teme za nas vjernike. Ipak, potrebno je, dok razmišljamo o današnjem evanđelju, izvući i neke pouke za naš svakodnevni vjernički život.

Koja bi bila zajednička crta koja povezuje današnji evanđeoski ulomak? Rekao bih da su to govor o spasenju i o vjeri. Naime, Isus učenicima govori o tome kako im ide pripraviti mjesto u raju te kako je dovoljno da vjeruju u njega i u Oca koji ga je poslao: Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: "Idem pripraviti vam mjesto’? Isus, kada govori o raju, govori o Očevom domu. Doista, to je jako lijepa slika preko koje Isus želi svojim učenicima objasiti kako je spasenje i raj tamo gdje je Bog prisutan. Zato je i moguće već ovdje na zemlji imati predokus raja, jer tamo gdje je Bog, ondje raj već počinje. Ipak, vrhunac ili punina nalazi se na nebesima u Očevi krilu ili zagrljaju. Isus, Sin Božji, ima puno pravo i vlast osigurati nam vječni raj. To je on učinio svojom potpunom poslušnošću Ocu te svojom žrtvom i otkupiteljskom smrću na drvetu križa.

Međutim, vjerujem da se često, poput apostola Tome pitamo: a što treba činiti da dospijem u nebeski raj? Jesam li na pravom putu? Ponekad sumnjamo i sami sebe ispitujemo, kako bismo se uvjerili ili došli do još jasnije spoznaje o tome, jesam li se ispravno uputio, jer ukoliko put pogriješimo, onda nećemo stići na konačno odredište, a ono za nas vjernike jest vječno zajedništvo s Bogom i svima svetima u nebu. Isus u današnjem evanđeoskom ulomku, apostolu Tomi, ali i svim kršćanima do kraja vremena i svijeta, odgovara na to iznimno važno pitanje o pravom i sigurnom putu spasenja: Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus: »Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Upravo ove Isusove riječi, braćo i sestre, trebale bi nam trajno biti pred očima, a pogotovo u teškim životnim trenutcima ili kada sumnjamo i u Boga i u Isusa Krista. Isus, Sin Božji, rekao je kako je on jedini put koji nas sigurno vodi u nebo i svaki čovjek, bilo koje vjere-religije, pa makar toga i ne bio svjestan, u nebo dolazi jedino po Isusu Kristu. Zato se često puta u svom životu prisjetimo ovih riječi i nemojmo dopustiti da nas prevare i uvjere kako postoje i drugi putovi u nebo, te kako se moguće spasiti i na drugi način. Za nas kršćane Isus je jedini put u nebo i ukoliko se želimo spasiti i doći u zajedništvo s Bogom, trebamo ići za Isusom Kristom. To je istina vjere u koju trebamo čvrsto vjerovati, ma koliko nas netko drugi uvjeravao u suprotno ili nas pokušavao odvratiti od naše vjere nekakvim lažnim obećanjima ili nečim drugim. Isus je naš jedini put i spasitelj.

Drugi vrlo važni element današnjeg evanđeoskog odlomka jest govor o vjeri. Naime, Isus učenicima govori kako je potrebno da mu vjeruju: Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. A što znači vjerovati u Isusa? Vjerovati u Boga, jednostavno znači, imati potpuno povjerenje te mu u potpunosti svoj život predati jer sam uvjeren kako me neće izdati niti napustiti, tj. Bog će uvijek biti uz mene. Vjerovati u Boga, nije isto kao vjerovati ljudima. Naime, ljudi su ograničeni, slabi, lako nas iznevjere i posustanu. Bog je onaj koji je uvijek vjeran i koji nas nikada neće iznevjeriti. Zato Isus i traži da mu se u potpunosti vjeruje i to do te mjere da mu i svoj život predajemo u ruke slijedeći ga za vrijeme našeg ovozemaljskog života, imajući povjerenje da će naš životni put završiti ondje gdje nam je i obećano, a to je zajedništvo s Bogom, tj. u raju.

Sigurno je da smo u svom svakodnevnom životu, pogotovo kad nas pogode problemi, bolesti i poteškoće, često u sumnjama i problemima i oko naše vjere. Potrebno je i u tim trenutcima ostati vjeran Gospodinu. Zato, poput Isusovih suvremenika, molimo Gospodina da nam umnoži vjeru, da nas učvrsti i dadne nam snage kako bismo ga mogli ustrajno slijediti do kraja našeg ovozemaljskog života. Uistinu, nije lagano vjerovati, pogotovo u svijetu u kojem je sve protiv vjere, koji sve relativizira i želi ljudima oteti onu sigurnost koju im samo Bog daje kako bi njima mogao manipulirati i iskorištavati ih. Onaj tko čvrsto vjeruje u Boga, taj unatoč svim poteškoćama, ima sigurnost i mir jer zna da je na pravom putu, a taj put vodi u vječni život i zajedništvo s Bogom.

Braćo i sestre, današnje drugo liturgijsko čitanje iz Prve poslanice svetoga Petra apostola lijepo kaže: Ljubljeni: Pristupite Gospodinu, kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu. Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti. Vama dakle koji vjerujete – čast! Doista, čast je vjerovati i ostati vjeran Bogu. Unatoč svemu, treba biti uzdignute glave i treba nam biti na čast da smo bili i ostali vjerni Bogu i to unatoč svim protivštinama i poteškoćama, a kojih je i bilo i još će ih biti jer uvijek ima onih koji ne vjeruju i koji su protiv Isusa. Njima sv. Petar kaže: A onima koji ne vjeruju – kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotiču, neposlušni riječi, za što su i određeni.

Na koncu, dok danas razmišljamo o iznimno važnim stvarnostima vezanima za naš život u vjeri, a to su vjera i spasenje, potrebno je sebi posvijestiti kako oni koji vjeruju u Boga imaju posebnu čast i na to trebamo biti ponosni. Sv. Petak kaže: A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu. U skladu s ovim riječima trebamo i živjeti i djelovati i neka svima nama uvijek bude i na čast i diku što smo članovi Kristove Crkve i istinski Isusovi učenici i nasljedovatelji. Amen.