Braćo i sestre, danas slavimo svetkovinu Pedesetnice ili Duhova. Ovo je dan u kojem se prisjećamo dolaska Duha Svetoga na okupljenu zajednicu učenika te je ovo ujedno i dan kada se rađa Crkva, otvara prema svijetu te naviješta Krista na svim jezicima po cijelom svijetu. Nadalje, svetkovina Duhova ujedno je i kraj vazmenog vremena u kojem smo slavili velika otajstva naše vjere.

 

Mnogo je poruka koje iz današnje svetkovine možemo izvući, ali vjerujem da je jedna od najvažnijih ta da je Duh Sveti na konačan način uspostavio ono što je već prvim ili Adamovim grijehom bilo prekinuto, a to je komunikacija s Bogom. Naime, grijeh je onaj koji prekida komunikaciju bilo s Bogom, bilo s drugim ljudima. Adam i Eva, nakon što su sagriješili skrivaju se po vrtu kako ih Bog ne bi vidio i kako s njime ne bi morali komunicirati jer je ona njihovim grijehom bila narušena. Nadalje, kada ih je Bog istjerao iz raja zemaljskoga, izravna komunikacija u velikoj je mjeri prekinuta.

 

Kao što čovjek svojim teškim grijesima svojevoljno prekida komunikaciju sa svojim Stvoriteljem, tako smo, vjerujem, duboko svjesni i svi imamo iskustvo da kada sagriješimo protiv nekoga, ukoliko učinimo nešto loše drugom čovjeku ili ukoliko netko drugi nama učini nešto loše, dolazi do privremenog prekida komunikacije. U tim trenutcima udaljujemo se jedni od drugih te se ovaj prekid može protegnuti jedno duže vrijeme, a ponekad, nažalost, i na cijeli život. Očito je, dakle, da je grijeh onaj koji narušava i remeti komunikaciju između ljudi i Boga te između čovjeka i čovjeka. Upravo zbog toga, u današenjem evanđeoskom izvještaju čitamo kako Isus učenicima daje ovlast da opraštaju grijehe: Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im. Ispovijed ili oproštenje grijeha prigoda je da se pomirimo s Bogom, s Crkvom, ali i s braćom ljudima, tj. imamo prigodu da ponovno uspostavimo prekinutu komunikaciju.

 

Nadalje, današnja svetkovina Duhova, a to vrlo lijepo vidimo u današnjem evanđeoskom odlomku, donosi nam utjehu i sigurnost. Naime, Isus kada se ukazao učenicima rekao im je dva puta: Mir vama. Dakle, svetkovina Duhova u nas vraća toliko željeni mir. To je mir koji ne dolazi od ovoga svijeta niti ga ovaj svijet može dati, nego jedino Bog. On je izvor i uzrok toga mira, a taj mir nastaje kada se po Duhu Svetom u sakramentu svete ispovijedi ponovno uspostavi prekinuta komunikacija između čovjeka i Boga. Kada smo u zajedništvu s njime, imamo mir i zato je potrebno da si posvijestimo kako je nužno da pristupimo sakramentu svete ispovijedi kako bismo mogli ponovno zadobiti mir koji nam toliko nedostaje, a znamo da nam ga jedino pomirenje s Bogom može donijeti. Nemojmo se bojati pristupiti sakramentu pokore i pomirenja, jer to je jedini put koji nam otvara pristup Božjem miru i to je trenutak u kojem nam Bog taj mir i daje. Ukoliko budemo ispunjeni tim mirom, onda se ne trebamo uznemiravati i optereživati poteškoćama, a na koje nailazimo u ovome svijetu i u svom svakodnevnom životu u vjeri.

 

Osim mira, Duh Sveti daje nam i sigurnost da smo na pravom putu. Biti siguran da ukoliko slijedimo Krista ne možemo promašiti našu nebesku domovinu, vrlo je utješno i osposobljava nas da možemo živjeti život u vjeri bez nepotrebnih opterećenja, a koja često proizlaze iz sumnji u Boga i u njegovu volju. Duh Sveti na današnji nam dan daje tu sigurnost i zapravo je obnavlja u nama te možemo kao pravi Kristovi učenici biti spremni i život svoj položiti jer znamo da je u njemu život i on nas jedini vodi u život vječni.

 

Na koncu, Duh Sveti osposobljava nas i za poslanje. Učenici su nakon silaska Duha Svetoga otvorili širom vrata, a koje su bili zatvorili iz straha od Židova i radosno i neustrašivo navještali Krista sve do svoje mučeničke smrti. Djela Apostolska o tome nam vrlo lijepo svjedoče: Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. Dakle, Duh Sveti onaj je koji nam daje snagu da možemo Krista svjedočiti u ovom svijetu koji nije naklonjen niti Kristu niti njegovoj Crkvi. Ipak, ispunjeni snagom Duha Svetoga trebamo otvoriti vrata i odbaciti od sebe strah i nesigurnost te biti neustrašivi Kristovi svjedoci u ovome svijetu. To je ono za što nas Duh Sveti osposobljava i osnažuje.

 

Danas, na svetkovinu Duhova, otvorimo svoja srca Bogu – Duhu Svetomu da nas zapali njegov plamen i budimo mu svjedoci sve do nakraj zemlje. Pristupimo Bogu živomu koji svakoga od nas osposobljava za različite službe i poslanje u njegovoj Crkvi. Zato i sv. Pavao u Prvoj poslanici Korinčanima i piše o jednom Duhu i različitim službama: Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A svakomu se daje očitovanje Duha na korist. Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.

 

Neka svatko u svom pozivu i zvanju svjedoči Krista i navješta ga kako bismo svi zajedno tvorili jednu veliku Kristovu obitelj koja ga propovijeda i navješta po čitavom svijetu i na svom jezicima svijeta, dok on ponovno u svoj svojoj slavi ne dođe na zemlju i tada sve ljude povede u dom Oca svojega u vječno zajedništvo s Trojstvenim Bogom – Ocem, Sinom i Duhom Svetim. Amen.