Autor fra Ivan Macut u Uzori vjere na 30. studenog 2012 Više od ovog autora  |

Apostol Andrija brat je apostola Šimuna Petra. Njih su dvojica bili ribari na Genezaretskom jezeru, a živjeli su u Kafarnaumu. Prema evanđeoskim izvještajima, Andrija je bio prvi od apostola kojega je Isus pozvao, pa ga istočne Crkve obično nazivaju Prvozvani. U početku je bio sljedbenik Ivana Krstitelja, koji je propovijedao dolazak Mesije. Kad je Ivan Krstitelj na Jordanu pokazao na Isusa i rekao: „Evo Jaganjca Božjega", Andrija i Ivan ostavljaju Krstitelja te počinju slijediti Isusa. Andrija je, kako nam kažu evanđelja, otišao do svoga brata Šimuna, koji će kasnije biti nazvan Petar, te mu rekao: „Našli smo Mesiju" (Iv 1,41). Upravo zbog ovoga evanđelisti Matej i Luka u apostolskom zboru Andriju stavljaju odmah nakon Šimuna Petra.

Novi zavjet u nekoliko zgoda spominje Andriju: kod umnažanja kruhova; kad su stranci u Jeruzalemu željeli vidjeti Isusa. Treba reći kako nakon Isusova uzašašća i silaska Duha Svetoga Biblija više ne spominje apostola Andriju, za razliku od apokrifnih spisa koji ga vrlo često spominju. Za Andrijinu mučeničku smrt na takozvanom „Andrijinu križu" (u obliku slova X) znamo iz spisa zvanog Passio (Muka), u kojem je opisano apostolovo mučeništvo. Tamo piše da je bio raspet u Ahaji u gradu Patrasu. Odatle su mu relikvije prenesene u Carigrad, a zatim u Amalfi u Italiju. Svečeva glava bila je god. 1462. prenesena u Rim. Papa Pavao VI. vratio ju je natrag grčkim pravoslavnim vjernicima.

Apostol Andrija današnjim kršćanima može biti poticaj i primjer na koji način slušati i prepoznati Božji govor. Naime, Andrija je, kako smo već rekli, slijedio Ivana Krstitelja misleći da je on Mesija koji ima doći. Ipak, cijelo je vrijeme bio otvoren za Božji glas, a koji je preko Ivana Krstitelja progovorio i uputio Andriju i druge na Isusa, na pravoga Mesiju. Andrija se nije bojao promjene, nego odlazi od Ivana Krstitelja k Isusu. Osim što je sam otišao, Andrija odlazi svome bratu Šimunu Petru te poziva i njega da ide za Isusom. Na taj je način Andrija postao prenositelj Božje poruke svojim najbližima. Nije dovoljno čuti i prepoznati Božji glas u našem životu. Potrebno je da taj glas prenesemo dalje, da i druge pozovemo na ono na što je nas same Bog pozvao. Na taj se način vjera prenosi i širi dalje.
Kao kršćani i mi smo pozvani osluškivati što Bog od nas traži. Ne smijemo se zatovoriti i misliti kako smo već savršeni vjernici koji ne trebaju nikakve promjene u svom životu. Kao što je Andrija bio spreman na riječi Ivana Krstitelja u potpunosti promjeniti svoj život, tako i mi na evanđeoske riječi trebamo uvijek iznova biti spremni na promjenu, na obraćenje. Nemojmo sebi dopustiti da se zatvorimo. Potrebno je da se preko nas Bog proslavi u svijetu. Trebamo biti svjedoci Kristove ljubavi prema čovjeku ponajprije u svojoj obitelji. Govoreći i svjedočeći o Bogu naviještamo ga i prenosimo na druge te tako doprinosimo da se evanđeoska poruka širi i raste u našim obiteljima, koje trebaju biti mjesta iz kojih će se ta evanđeoska poruka širiti i dalje rasti do kraja zemlje.