Autor fra Ivan Macut u Uzori vjere na 09. veljače 2013 Više od ovog autora  |

Sv. Skolastika rođena je 480. god. u Nursiji, Italiji. Ona je bila sestra sv. Benedikta Opata, utemeljitelja benediktinaca i zaštitnika Europe. Skolastika je bila od djetinjstva posvećena Bogu kao djevica. Živjela je ponizno, skromno, šutljivo i bila je u molitvi povezana s Isusom. U početku je živjela kao pustinjak. Nekoliko godina prije same smrti boravila je u blizini benediktinskoga samostana na Monte Cassinu. Prema strogim redovničkim pravilima samo bi jednom godišnje ona i brat proveli dan skupa u duhovnim razgovorima. Susret se odvijao u jednoj prostoriji na samostanskom imanju. Tu bi njezin brat Benedikt došao u pratnji jednog svog učenika. Jedno od čitanja u Časoslovu naroda Božjega donosi nam opis posljednjega susreta Benedikta i Skolastike. Tu se govori o hvaljenju Boga i svetim razgovorima. Prije mraka su blagovali, a poslije još razgovarali.

Kad je Benedikt htio poći u samostan, njegova sestra Skolastika zamolila ga je za duhovne razgovore tijekom cijele noći. Htjela je razgovarati o radostima nebeskoga života. Benedikt je odbio provesti noć izvan samostana. Na Skolastikinu molitvu Bog je poslao obilnu kišu i snažnu grmljavinu koja ih je zadržala do zore. 547., tri dana poslije toga susreta, Benedikt je imao viđenje duše svoje sestre kako izlazi iz tijela i u obliku golubice leti u raj. Benedikt je poslao braću po tijelo svoje sestre te ju je položio u grob koji je pripravio za sebe u samostanu Monte Cassino. Na njihovome zajedničkome grobu piše: Benedikt i Skolastika došli su na zemlju jednim porodom, bili su odani Bogu jednom pobožnošću i ovaj ih jedan grob čuva. Vjernički puk ju zaziva protiv groma i u vrijeme suše za kišu.

Sv. Skolastika primjer nam je kako na putu duhovnog rasta vjernici imaju potrebu za duhovnim vodstvom i za duhovnim razgovorima. Ona je svog duhovnika pronašla u svom bratu Benediktu koji je bio čovjek sveta života. I vjernici laici u svom svakodnevnom duhovnom rastu, ukoliko žele da on bude doista plodonosan i siguran, imaju potrebu za duhovnicima i duhovnim vodstvom. Ono im je, ponajprije, ponuđeno u sakramentima gdje ih Crkva preko izlijevanja Božje milosti duhovno prati i vodi kako bi bili sigurni da su na pravom duhovnom putu. Osim sakramenata, Crkva i u nedjeljnim propovijedima preko svećenika poučava i duhovno prati svoje vjernike. Lomljenjem Riječi svećenici duhovno hrane vjernike te im daju duhovne poticaje na putu njihovog duhovnog rasta.
Uz ovo, moguće je da vjernici, ukoliko to smatraju potrebnim, pronađu svećenika koji će ih duhovno voditi. Uz razgovore i savjetovanja, na taj način vjernici imaju prigodu na jedan dublji način uroniti u otajstva vjere te mogu pronaći odgovore na važna životna pitanja, a koja možda redovitim putem ne bi pronašli. Duhovno je vodstvo i savjetovanje jedan od mogućih načina da vjernik duhovno raste i napreduje na putu svetosti. Stoga, ukoliko imamo potrebu i mogućnost, pronađimo duhovnika koji će nas voditi i potpomagati u našem svakodnevnom duhovnom rastu te ćemo tako na jedan dublji način moći živjeti vjeru u svom svakodnevnom životu.
Neka nam primjer sv. Skolastike bude poticaj da svakodnevno preko molitve i duhovnih razgovora napredujemo i sve se više približavamo Bogu kojeg ćemo u nebu vječno hvaliti i slaviti sa svima svetima.