Autor fra Ivan Macut u Homilije na 01. prosinca 2013 Više od ovog autora  |

Na prvu nedjelju došašća, a koja je ujedno i početak nove crkvene ili liturgijske godine, Crkva nas preko svojih svetopisamskih tekstova poziva na budnost u našem svakodnevnom kršćanskom životu. Vrijeme došašća, a koje je ujedno i priprava za rođendan Gospodina našega Isusa Krista, jest vrijeme budnosti i osluškivanja; vrijeme u kojem se na jedan ozbiljan ili, bolje rečeno, na vjernički način, spremamo za Gospodinov rođendan, tj. rođendan onoga koji je jednom došao, ali koji će opet na koncu vremena doći.

Budnost je vrlo važna kategorija za život svakoga vjernika. Naime, ukoliko doista želimo biti ozbiljni kršćani te ukoliko želimo da naš život bude usklađen prema Božjim zapovijedima i zakonima, potrebno je bdjeti nad sobom, tj. bdjeti nad svojim životom, ponašanjem te vidjeti gdje smo slabi, gdje najviše griješimo te, upravo zbog toga što smo bili budni, možemo i popraviti svoj život te više ne griješiti. Biti budan znači preuzeti kontrolu nad svojim svakodnevnim životom. Onaj tko „spava“ u životu, vrlo lako može skrenuti s pravoga puta, a da to i ne primjeti te tako nastavi živjeti svoj život i na koncu može vrlo lako izgubiti vječni život. Sveti nas Pavao u današnjem drugo čitanju iz poslanice Rimljanima upozorava: Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom. Onaj tko je budan i tko bdije, on živi u svjetlosti i njegova su djela djela svjetlosti. Onaj tko „spava“, taj živi u tami i njegova su djela zla i vode ga u prospast. Zato, trudimo se kako bismo ostali budni te kako bismo imali svoj život jesno usmjeren pema svjetlosti i dobru, jer tu prebiva i sami Bog.

Da bismo bdjeli, tj. da bismo mogli bdjeti nad svojim životom, potrebno je uložiti napor i trud. U vjerničkom životu, bdijenje treba biti potpomognuto čitanjem Svetoga Pisma, slavljenjem i primanjem svetih sakramenata, a na poseban način euharistije, čitanjem duhovnog štiva, molitvom koja je ujedno i razgovor s Bogom, itd. Sve su to sredstva koja nam pomažu da doista i ostanemo budni, dok na nas navaljuje sila „sna“ koja nas želi uspavati kako bi mogla preusmjeriti naš život s puta Isusa Krista i njegove Crkve.

Isusov poziv na budnost, a koji smo čuli u današnjem evanđeoskom odlomku, odnosi se na povratak Sina Božjega na zemlju. Isus jasno u današnjem evanđelju upozorava, i to ne samo u današnjem, kako će dolazak Sina Božjega biti iznenada, tj. neće biti jasnih znakova koji će reći da Sin Čovječji uskoro dolazi, nego, kaže Isus u današnjem evanđelju: Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Naša nas vjera uči, jer je to i sam Krist rekao, da će On ponovno doći i da će to biti kraj ovoga svijeta. Isus nas želi upozoriti da nije bitno kada će to biti (Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi), nego da je bitno da budemo budni i da živimo tako kao da će sada Sin Čovječji doći, tj. da budemo, da upotrijebimo svetopisamske riječi, uvijek spremni položiti račun o upravljanju nad svojim životom.

Neka nam ovo vrijeme došašća doista bude prigoda da se kao kršćani vjernici pripravimo za Gospodinov rođendan, ali isto tako, pripravljajmo se i za njegov ponovni dolazak kojim će nastupiti kraj ovoga svijeta. Taj Posljednji dan biti će dan proslave Sina Božjega na zemlji, ali isto tako, biti će i dan naše proslave kada ćemo, vjerujući i uzdajući se u Božje milosrđe i trudeći se raditi oko svoga spasenja, ali i oko spasenja drugih, konačno i tjelesno uskrsnuti te ćemo veličati i slaviti Trojedinog Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga, zajedno sa svima svetima u nebesima. Amen.