Autor fra Ivan Macut u Homilije na 22. prosinca 2013 Više od ovog autora  |

Četvrta nedjelja došašća ujedno je i posljednja nedjelja u vremenu adventa ili priprave za Božić te je upravo to i razlog zbog kojega Crkva pred nas danas stavlja evanđelje u kojem se govori o anđelovu naviještenju Mariji te o Josipovoj borbi i sumnjama. Koliko god mi koji živimo 2000 godina kasnije ponekad, s jedne strane, radili idilu oko Božića i svih događaja koji su se tu dogodili, oko susreta Marije i anđela Gabrijela te Božje ponude Mariji da bude majka Sina Božjega, s druge strane, u tim se trenutcima odvijala prava ljudska drama te je bilo potrebno doista puno i vjere i snage kako bi se sve to moglo prihvatiti te nastaviti živjeti po Božjem planu. Da je to tako, svjedoči nam i današnje evanđelje.

Današnji evanđeoski ulomak iz Matejevog evanđelja jest, možemo reći, govor o ljudskim sumnjama i unutarnjim borbama. Naime, Marijin zaručnik, Josip nalazi se u dvojbi, u sumnjama i borbama sa samim sobom. Nije mu lako shvatiti, a još je teže prihvatiti, novonastalu situaciju: njegova je zaručnica Marija trudna. Josip je u teškim unutarnjim borbama jer zna ukoliko javno obznani da on nije otac djeteta, da će Mariju sigurno kamenovati do smrti. Josip, nadalje, bio je čovjek pravedan, čovjek bogobojazan te je namjeravao učiniti, možemo reći, ono što se s ljudske strane činilo najpravednije u tom trenutku: potajice otpustiti Mariju. Tim činom Marija bi bila zaštićena te je ne bi ubili zbog bludništva. Ipak, Bog je onaj koji vodi i ljudsku povijest te svaki ljudski život te je odlučio po tko zna koji put izravno intervenirati i uputiti svoju riječ i rješenje problema.

Ono što možemo naučiti iz Božjeg djelovanja u današnjem evanđelju jest, s jedne strane, Bog govori po anđelu. Bog se služi posrednicima, anđelima, ljudima... kada upućuje svoju riječ. Vrlo je važno znati osluškivati i slušati što nam drugi govore, pogotovo u teškim situacijama i kušnjama. Dok možda želimo čuti izravni Božji glas s neba, možda ne čujemo riječi naših bližnjih, prijatelja, ili pak stranaca, po kojima nam Bog progovara i daje nam rješenje za našu situaciju. Otvorimo se poticajima Božjim i osluškujmo Božji glas koji nam dolazi po drugim ljudima preko kojih Bog može i želi govoriti i danas u svijetu. Božja je riječ i danas prisutna, ali je pitanje jesmo li je sposobni prepoznati i, što je još važnije, jesmo li je spremni prihvatiti, tj. jesmo li spremni prihvatiti Božju ponudu ili rješenje za naša životna pitanja i poteškoće. To nas pitanje dovodi do drugog važnog elementa ili Božje pedagogije djelovanja i odgajanja čovjeka, a kojega pronalazimo zapisanog u današnjem evanđeoskom ulomku po Mateju.

Naime, rješenje koje Bog nudi Josipu, niti u jednom elementu ne slaže se sa Josipovim rješenjem i njegovom odlukom: A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Bog nudi potpuno oprečno rješenje: Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih. Što nam govori ovo Božje rješenje? Zašto mi danas ne čujemo Božji glas ili Božje rješenje za naše teške životne probleme i poteškoće? Vjerujem da je jedan od glavnih razloga taj što Božje rješenje, a koje dolazi preko drugih, nije ono koje smo mi donijeli ili nije u skladu s našom odlukom, tj. ne slaže se s našim rješenjem. Naime, kad donesemo odluku kako bismo rješili neki problem, prijedlozi i rješenja drugih čine nam se suludima i smatramo kako mi sami najbolje znamo. To je tako pogotovo onda ako je njihovo rješenje nešto što smo odmah u početku odbacili. Josip je odlučio ostaviti Mariju. Problem je bio jedino na koji način to učiniti. Međutim, Bog mu po anđelu nudi ono rješenje koje je on odbacio. Josipova veličina jest upravo u tome što je napustio svoje riješenje i prihvatio ono što je sam odmah isključio, a ono glasi: uzeo je Mariju za svoju ženu.

Braćo i sestre, trebamo se i mi zapitati jesmo li u stanju poslušati i prihvatiti rješenje koje nam dolazi od drugih, pogotovo onda ukoliko se ono radikalno razlikuje od našeg rješenja problema. Ukoliko samo tražimo rješenja koja su u skladu s našima, ukoliko tražimo samo isto mišljenje, može se dogoditi da uopće i ne čujemo Božji glas, jer ukoliko je Božji govor u suprotnosti s našim željama i rješenjima, zasigurno ćemo ga kao takvog i odbaciti. Upravo zbog te opasnosti, potrebno je danas zastati nad današnjim evanđeoskim odlomkom i dobro vidjeti i shvatiti na koji način Bog djeluje.

Bog je i danas prisutan u svijetu i u našem životu. Isto tako, Bog nam je pomoćnik i suputnik na našem životnom putu. Otvorimo se poticajima Božjeg Duha i nemojmo olako odbacivati govor ljudi koji nam istinski žele pomoći i koji nam žele svojim savjetom ponuditi prijeko potrebno rješenje za naše teške životne situacije. Zamolimo danas, na ovu četvrtu nedjelju došašća, Gospodina da nam udijeli jakosti i snage da možemo doista biti otvoreni njegovim poticajima te da nam udijeli sigurnost u vjeri kako ne bismo možda tražili samo izvanredne znakove u našim životima po kojima bismo bili sigurni da Bog doista i djeluje i govori, nego da se možemo prepustiti, tj. da možemo imati povjerenje u Njega i da možemo biti sigurni da nas Bog nije niti napustio niti nas je prepustio uzburkanim valovima ovoga svijeta u kojem živimo. Osluškujmo Božji govor preko govora naših bližnjih i trudimo se prepoznati njegov glas koji možda samo šapuće, ali ipak je prisutan i ima snagu mijenjati ne samo naš osobni život, nego i život cijeloga svijeta.