Autor fra Ivan Macut u Uzori vjere na 17. svibnja 2013 Više od ovog autora  |

Sveti Paškal rodio se 16. svibnja 1540. u Torrehermosi u Aragonskom Kraljevstvu, današnjoj Španjolskoj. Od ranog djetinjstva pokazivao je ljubav prema molitvi i pobožnost prema euharistiji. Već kao dječak čuvao je domaće stado. Nalazeći se na livadama, mnogo je molio, razmatrao, ali i činio pokoru. Sve su to bila sredstva koja su mu pomagala na njegovom putu prema svetosti. Kad je Paškalu bilo 18 godina, u njemu je dozrela odluka da se posveti Bogu redovničkim životom. Pokucao je na vrata samostana svete Marije Loretske. Tada je bilo mnogo zvanja, pa su redovnici pravili veći izbor i nisu odmah primali one koji bi se javljali. Tako su i Paškala odbili rekavši mu da još pričeka. Paškal je, u želji da bude u blizini tog samostana, našao posao kao pastir stada kod nekoga bogatog gospodara.

Paškal je ubrzo došao na glas svetosti, pa su ga franjevci primili u svoj samostan. 2. veljače, na blagdan Isusova prikazanja u hramu, položio je svečane redovničke zavjete. Poglavari su mu ponudili da postane svećenik, ali on je tu ponudu iz poniznosti odbio. Želio je ostati ponizan i jednostavan brat. Iako bez naobrazbe, često su od njega tražili savjet jer je bio pun mudrosti Božje.
Izmučen velikim pokorama, sv. Paškal umro je u 53. godini života. Umro je kao što se i rodio – na blagdan Duhova 17. svibnja 1592. u Villa Realu, nedaleko od Valencije. Papa Pavao V. 1618. proglasio je Paškala blaženim, a 16. listopada 1690. papa Aleksandar VIII. svetim. Papa Lav XIII. imenovao je sv. Paškala svecem euharistije – zaštitnikom svih euharistijskih djela, društava i kongresa.

Očito je da kad razmišljamo o ovom velikom svecu franjevačkog reda, ne možemo a da ne zamijetimo njegovu veliku pobožnost prema presvetoj euharistiji. Naime, sv. Paškal cijelog je svog života promicao i branio Gospodinovu stvarnu prisutnost u euharistiji. Nije to činio samo riječima, nego još i više svojim primjerom, tj. svojim pobožnim prisustvovanjem i sudjelovanjem u euharistijskom slavlju. Ono što možemo svakako od njega naučiti i ponijeti u svoj vjernički život, jest to da je potrebno da i riječima, ali, što je još i važnije, i djelima svjedočimo drugima koliko je za nas katolike važna euharistija jer u njoj primamo tijelo Gospodina našega Isusa Krista. U euharistiji je prisutan živi Krist i upravo zbog toga potrebno je s posebnom pobožnošću i žarom pristupati oltaru Gospodnjem u euharistijskom slavlju i tu Isusovu stvarnu prisutnost u euharistiji nositi i živjeti u svom svakodnevnom životu.
Sv. Paškal nije razdvajao sakramentalni od svog svakodnevnog života. Oni su bili združeni i nerazdvojivi. Potrebno je da i mi, kao i sv. Paškal, svakodnevno crpimo snagu iz euharistije te živimo na način da se vidi da je Krist u nama djelotvorno prisutan. Neka nam zagovor ovog velikog sveca franjevačkog reda bude na pomoć da možemo po njegovu primjeru živjeti i doći u nebesku domovinu gdje je Onaj koji je u euharistiji i danas stvarno prisutan.