Autor fra Ivan Macut u Uzori vjere na 10. svibnja 2013 Više od ovog autora  |

Bl. Ivan Merz rodio se 16. prosinca 1896. u Banjoj Luci u Bosni i Hercegovini. Imao je poprilično sretno djetinjstvo i mladost. Pošto je maturirao, Ivan odlazi na Vojnu akademiju. Iako su njegovi roditelji željeli da postane vojni časnik, Ivan nije za to mnogo mario. U Akademiji je ostao samo tri mjeseca. 1915. Ivan odlazi na studij prava u Beč, a usput je pohađao i određene predmete iz književnosti.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata, Ivan je služio vojsku u Italiji gdje je ostao do konca rata. Iako je rat za Ivana bio jedno strašno iskustvo, ipak u jednom pismu svom ocu kaže kako mu je rat pomogao da spozna stvari koje inače nikada ne bi mogao spoznati. Ivan se nakon rata vraća na studij u Beč te studira književnost, romanistiku i germanistiku. 1920. Ivan odlazi na studij u Pariz. U Parizu je, uz studij, pomagao jednoj siromašnoj obitelji.
Nakon što je završio studij u Parizu, Ivan se vraća u domovinu 1922. Budući da su mu se roditelji u međuvremenu preselili u Zagreb, Ivan dobiva posao profesora na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Tu će ostati do konca svog života. 1923. doktorirao je na Sveučilištu u Zagrebu.
Bl. Ivan na poseban je način cijenio liturgiju, a iznad svega euharistiju. U euharistiji prihvaća vjeru Crkve, a ona glasi da je u hostiji Krist stvarno (realno) prisutan. Na jednom mjestu u svom Dnevniku napisao je kako je pričest izvor života.
Uz euharistiju, Blažena Djevica Marija imala je posebno mjesto u njegovom životu. Upravo iz ljubavi prema Djevici Mariji, Ivan je zavjetovao čistoću do svoje ženidbe. Bilo je to 8. prosinca na blagdan Bezgrješnog Začeća.
Na koncu, bl. Ivan bio je u potpunosti odan Katoličkoj crkvi i na poseban način papi jer, kako sam Ivan u svom Dnevniku svjedoči, u Crkvi vidi jasnu sliku preljubljenog Spasitelja i Boga Isusa, a u Svetom Ocu Papi pod prilikama čovjeka vidi Boga i Gospoda svoga.
Malo prije smrti, 9. svibnja bl. Ivanu pisao je sam Papa te mu je Sveti Otac poslao svoj apostolski blagoslov. Tako je pri koncu svoga života bl. Ivan dobio utjehu od onoga kojega je cijeli svoj život duboko cijenio i poštivao. Ivan je umro 10. svibnja 1928. 1977. tijelo mu je s Mirogoja preneseno u baziliku Srca Isusova gdje je bl. Ivan redovito za svoga života dolazio.
Pokojni papa Ivan Pavao II. 22. je lipnja na misi u Banjoj Luci proglasio slugu Božjega Ivana Merza blaženim. Njegov se spomendan slavi na dan njegove smrti, tj. 10. svibnja.

Gledajući u život bl. Ivana Merza, sigurno svatko od nas može pronaći nešto čemu ga ovaj hrvatski blaženik može naučiti. Vjerujem da ono što bismo svi mi kao katolici i vjernici trebali naučiti od bl. Ivana, jest štovanje i primanje, s posebnom pobožnošću, te vjerovanje u Kristovu stvarnu prisutnost u posvećenoj hostiji. Naime, kao vjernicima zna nam se dogoditi da, bilo zbog pomanjkanja vjere, bilo zbog navike ili nekih drugih osobnih razloga, ponekad posumnjamo u Kristovu prisutnost u euharistiji te da Tijelo Kristovo primamo rastreseno. Euharistija i sveta pričest kao sakrament trebala bi, kao što je to i blaženi Ivan Merz govorio, biti izvor našeg duhovnog života. Da bismo rasli u vjeri, da bismo bili bolji kršćani, potrebno je s posebnim dostojanstvom i pobožnošću primati Tijelo Kristovo. Vjerujem da znamo da je potrebno biti pripravljen, tj. očišćen od svih teških grijeha prije nego što pristupimo oltaru Gospodnjem i pričestimo se Njegovim Tijelom. Zato nemojmo sebi dopustiti da se pričešćujemo nedostojni Tijela Kristova, tj. ako imamo teški grijeh, najprije se ispovjedimo i na taj način pripravimo za susret s Gospodinom u euharistiji.
Euharistija je, doista, izvor života Crkve, kako je to rekao blagopokojni papa Ivan Pavao II. Euharistija treba biti i izvor našeg osobnog vjerničkog života. Ona treba prožimati cijeli naš život te od euharistije, kao vjernici, trebamo i živjeti i duhovno rasti. Bl. Ivan Merz doista nam može biti primjer kako, uz naš svakodnevni život, vjera, euharistija i Crkva trebaju biti na prvom mjestu te snagu za svakodnevni život trebamo crpjeti iz tih izvora. Onda će nam, zasigurno, život i svakodnevni posao poprimiti jedno drukčije, dublje značenje te ćemo moći svoj život, kao što je to učinio i bl. Ivan, u potpunosti darovati i žrtvovati Bogu.
Neka nam bl. Ivan doista bude primjer i poticaj da u svom svakodnevnom životu živimo i svjedočimo svoju vjeru te neka nam bude i zagovornik kod Boga i na taj nam način pomogne da nikada ne posustanemo na putu vjere i na putu prema životu vječnom.