Autor fra Ivan Macut u Uzori vjere na 09. studenog 2012 Više od ovog autora  |

MATER ET CAPUT OMNIUM ECCLESIARUM URBIS ET ORBIS

U blizini Koloseuma u Rimu, na predjelu koji se zvao Lateran, kršćani su izgradili velebnu baziliku koja nosi ime sv. Ivan na Lateranu, a u kojoj se, prema predaji, nalazi glava sv. Ivana Krstitelja. Gradnja bazilike započela je oko 313. godine, tj. odmah nakon što su kršćani dobili slobodu. Zbog čega je ona važna? Ponajprije na ulazu u samu baziliku nalazi se natpis na latinskom, a koji u prijevodu znači: Majka i glava svih crkva grada i svijeta. Ova je bazilika papina biskupska crkva – dakle katedrala rimskog biskupa, dok je bazilika sv. Petra u Vatikanu sjedište Pape kao glavara Katoličke crkve. Upravo zbog toga što je ovo papinska biskupska crkva, ona je ujedno prva i najvažnija crkva u cijelom katoličkom svijetu. Bazilika sv. Ivan Lateranski prva je i najstarija među patrijarhalnim bazilikama te prva među sedam hodočasničkih crkava.

Možemo još spomenuti kako je u ovoj katedrali održano čak pet ekumenskih tj. općih koncila od 1123. do 1512. godine. Osim toga, u krstionici je papa Ivan IV. podigao kapelicu solinskim mučenicima (Salona kod Splita), o čemu još i danas svjedoči jedan prekrasan mozaik.

Možda se kao vjernici čudimo zbog čega Crkva u liturgiji slavi posvetu Lateranske bazilike te se pitamo koji je smisao toga slavlja.
Ovim slavljem ponajprije iskazujemo naše katoličko jedinstvo i povezanost s Petrovim nasljednikom, dakle današnjim papom Benediktom XVI. Ono što nas katolike razlikuje od velike većine drugih kršćana jest upravo činjenica kako smo mi povezani te kako priznajemo Papu kao Petrovog nasljednika na zemlji sa svim pravima koja mu ta služba donosi.
Osim toga, potrebno je da mi kao vjernici držimo do naših župnih crkava jer se i na taj način pokazuje naša vjera. Prostor u kojem slavimo Boga, prostor gdje slavimo liturgiju treba biti svečano ukrašen i pomno održavan. Također je potrebno da nikad ne zaboravimo da u crkvi na osobit način boravimo u Božjoj blizini. Zato je doista neprimjereno da u crkvi međusobno pričamo ili na bilo koji način rastresamo druge. Crkva je mjesto gdje nam Bog na poseban način progovara. Ondje služamo Božju riječ i hranimo se njegovim Tijelom te je potrebno da se u skladu sa tim otajstvima i ponašamo.
Možda nismo imali prigode posjetiti papinsku baziliku na Lateranu u Rimu. Međutim, svaki put kad posjetimo naše župne crkve nalazimo se u svetom i posvećenom prostoru i potrebno ga je poštivati jer se vjera izražava i na taj izvanjski način. Nemojmo biti oni koji će svojim nedoličnim ponašanjem ili neprikladnim odijevanjem narušavati svetost prostora i bogoslužja. Poštivanje bogoslužnog prostora - crkve - izvanjski je način na koji pokazujemo svoju vjeru. Nemojmo svojim stavom ili odijevanjem odvlačiti pažnju s Boga na sebe, jer nismo došli u crkvu kako bi nas drugi vidjeli i komentirali naše ponašanje ili odijevanje, nego kako bismo zapodjenuli razgovor s Bogom, kojemu trebamo iskazati svaku čast i hvalu.