---

Samostan i župa sv. Franje Imotski

---

Rajmund Penjafortski

Autor fra Ivan Macut u Uzori vjere na 07. siječnja 2013

Sv. Rajmund PenjafortskiTijekom mnogo stoljeća sveta mjesta u Kristovoj domovini okupirali su muslimani. U tim teškim vremenima mnogi su kršćani bili zarobljeni. Budući da su križarske vojske bile nerijetko razjedinjene, lako su gubile bitke te bi nakon poraza mnogi kršćanski vojnici pali u zarobljeništvo. U XIII. st. borbe za oslobođenje svetih mjesta bile su na vrhuncu. U to je vrijeme u ruke muslimana upalo mnoštvo kršćana. Kako bi im se pomoglo, na kršćanskom Zapadu nastaje red mercedarijevaca koji su kao zadatak imali otkup zarobljenih kršćana. Jedan od suosnivača ovoga reda bio je i sveti Rajmund Penjafortski.

Rajmund se rodio oko 1175. god. u blizini Barcelone. Već s 20 godina postaje profesor na Sveučilištu u Barceloni. S 30 godina prelazi na Sveučilište u Bologni. Godine 1219. vratio se u Barcelonu. Tu je postao svećenik. Nije htio crkvenu karijeru te se pridružuje novoosnovanom dominikanskom redu. Bio je na glasu kao sjajan propovjednik, pa ga je papa Grgur IX. 1223. god. pozvao u Rim te je postao njegov ispovjednik i savjetnik. Bila mu je ponuđena biskupska čast koju nije prihvatio. Sa sv. Petrom Nolascom osnovao je red za otkup kršćanskih robova. Doživio je 100 godina. Godine 1601. Crkva ga je proglasila svetim.

Možda nam je normalno da su u davnim vremenima, dok je društvo još bilo nerazvijeno, postojali robovi i zatočenici zbog svoje vjere. Međutim, i danas u XXI. stoljeću, posebno na Istoku, postoje kršćani koji su upravo zbog svoje vjere zatočeni i progonjeni. Nerijetko se može čuti kako je netko ubijen ili zatvoren upravo zbog toga što je kršćanin, što ne želi zanijekati svoju vjeru.
Crkva i naša bratska povezanost sa svim kršćanima po cijelom svijetu poziva nas da kao braća i sestre u vjeri ne zaboravimo na one koji i danas trpe zbog svoje vjerske pripadnosti. I sam papa Benedikt XVI. često podiže svoj glas i upozorava na progone kršćana na Bliskom i Dalekom istoku. Potrebno se, prvenstveno, moliti za one koji progone kršćane. Isusov poziv na molitvu za neprijatelje ovdje bi trebao doći do izražaja. Osim toga, potrebno je moliti se i za progonjene kršćane kako ne bi posustali i odrekli se svoje vjere. Već su Sveti Oci rekli kako je krv mučenika sjeme novih kršćana. Njihova će sadašnja žrtva donijeti plod te će se i na tim mjestima proširiti Kristovo evanđelje.
Dok mi na Zapadu živimo u naizgled mirnom društvu koje ne zahtijeva mučeništvo zbog vjerske pripadnosti, ne smijemo zaboraviti na one koji pate i koji su progonjeni. Sv. nas Pavao upozorava da smo mi kršćani kao Tijelo kojemu je glava Krist te ukoliko jedan ud boli, onda cijelo tijelo trpi. Muke i progoni naše braće i sestara kršćana diljem svijeta i naše su muke i tegobe.
Stoga, u ovom svetom vremenu molimo se Gospodinu da osnaži našu braću i sestre kako bi mogli do kraja iznijeti svoj križ te da ih nagradi vječnim životom u nebeskoj slavi.

Samostan i župa sv. Franje - Imotski

Facebook