Autor fra Ivan Macut u Homilije na 27. studenog 2011 Više od ovog autora  |

S današnjom nedjeljom crkva započinje novu crkvenu, tj. liturgijsku godinu. Redovito kad stupamo u novu građansku godinu, želimo jedni drugima zdravlje, sreću, uspjeh u novoj godini, uspjeh u poslu, itd.

Međutim, Crkva svojim vjernicima, na dan kad započinje nova crkvena godina, želi da budu budni i bdiju. Obično kad razmišljamo o ovom evanđelju u kojem Isus govori o bdijenju, mislimo samo na ponovni Isusov dolazak na zemlju ili pak, o našoj smrti: potrebno je biti budan, bdijeti i spremati se na susret sa Gospodinom. Međutim, ono na što nas ovaj evanđeoski ulomak upozorava, tj. ono na što Isus upozorava jest to da trebamo uvijek biti budni, tijekom cijelog svog života. Ne bi se smjelo dogoditi da spavajući živimo svoj život: ne vidim nikoga oko sebe, ne vidim da je drugome potrebna pomoć, ne vidimo da idemo krivim putem, ne vidimo da se trebamo popraviti i biti bolji. Sve ovo znači da još uvijek spavamo i da ne bdijemo. Bdijenje znači napor. Nije lako bdijeti. Isto tako nije lako bdijeti nad svojim životom. Lakše je zaspati i prepustiti se. Međutim, Isus nekoliko puta ponavlja u evanđelju: Pazite! Bdijte!

Poruka je evanđelja da je potrebno biti pozoran na sve ono što se događa u našem životu, oko nas i ispravno reagirati, biti spreman na djelovanje.

Poučna priča: Jednog dana neki je čovjek išao k indijancima u posjetu u njihov rezervat, da vide kako žive, čime se bave, itd. Boraveći u rezervatu, susretne nekog indijanca te se upoznaju i započnu pravo prijateljstvo. Tako bi ovaj čovjek kad god bi mogao dolazio u rezervat i razgovarao sa svojim novim prijateljem. Jednoga dana, pozove ovaj čovjek svog novog prijatelja indijanca da dođe vidjeti gdje on živi. Indijac pristane i pođe s njim. Stigli su u veliki grad gdje je ovaj čovjek živio. Dok su šetali ulicama, indijanac se zaustavi i rekne svom prijatelju: „Čujem cvrčka!" Ovaj se iznenadi i reče mu da je to nemoguće u ovolikoj buci. Međutim, indijanac se sagne i izvadi cvrčka iz grma. Nato ga ovaj prijatelj upita: „Kako si ga uspio čuti u ovolikoj buci?" Indijanac se nato nasmije i reče mu: „Daj mi jedan novčić". Kad mu je dao, indijanac ga ispusti na pločnik i on zazveči. Odmah se ljudi počnu zaustavljati i okretati prema mjestu odakle je dolazio zvuk novčića. Tada reče indijanac svom prijatelju: „Ono što si naučio, čuti ćeš, ma kakva buka bila oko tebe".

fra Ivan Macut