Autor fra Ivan Macut u Homilije na 20. studenog 2011 Više od ovog autora  |

Danas slavimo svetkovinu Krista Kralja. Ujedno je i posljednja nedjelja u ovoj liturgijskoj - crkvenoj godini. Crkva pred nas stavlja evanđelje u kojem Isus govori o posljednjem Sudu i o kriteriju po kojem će se svima suditi.

Odmah na prvi pogled uočljivo je da Isus u evanđelju kao kriterij stavlja: djelotvornu ljubav prema bližnjemu. Isusove su riječi toliko jasne da ih može svatko razumjeti. Zanimljivo je da se ovdje Isus ne služi prispodobom, kao u drugim prigodama. Vjerojatno zato da se ne bismo opravdavali govoreći kako nismo razumjeli prispodobu. Isusove su riječi jasne i ne trebaju tumačenje: treba ih shvatiti onako kako ih je Isus izrekao: „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!" i „Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste!". Plaća za prve je kraljevstvo nebesko, a za one druge vječna propast.

Nalazimo se na koncu jos jedne liturgijske – crkvene godine. Vjerujem da nam je ovo prigoda da se zaustavimo i razmislimo, nadahnuti riječima iz evanđelja, o svom životu i procijenimo koje mjesto zaslužujemo: pripadamo li onima s desna koji su, kako kaže Isus, pomagali drugima, a preko njih i njemu ili pak, pripadamo onima s lijeva, koji su mislili samo na sebe, na svoj osobni probitak, dok druge oko sebe nisu vidjeli, nisu imali milosrđa prema njima?

Ovo kratko razmišljanje uz nedjeljno evanđelje, završiti ćemo jednom kratkom poticajnom pričom:

Bio jedan kralj, koji nije imao nikoga. Budući da mu se bližio kraj života, izda proglas u kojem je rekao da će sve predati onome tko je najbolji u ljubavi prema Bogu i ljudima. Među mnogim kandidatima bio je i jedan siromah koji nije imao dovoljno novaca za put u daleki grad, pa je morao prositi kako bi došao na dvor kralju. Kad je skupio dovoljno novaca, uputi se prema dvoru u daleki grad. Stigavši tamo, vidi kako mnogi ljudi ulaze u dvorac. Međutim, opazi da pokraj ulaznih vrata sjedi i jedan siromah, međutim, nitko ga nije niti pogledao. Siromah se smiluje i da mu novaca što je isprosio te mu da svoj plašt da se zaogrne jer je bilo jako hladno te uđe u dvor na susret s kraljem. Dvorana se napunila te su svi nestrpljivo čekali kad će se kralj pojaviti i koga će izabrati. Nakon nekoliko minuta, pojavi se kralj. Odmah siromah prepozna da je to onaj čovjek koji je bio pred vratima i molio za milostinju. Tada ga kralj ugleda, pozove k sebi i njega izabere za svog nasljednika.

fra Ivan Macut