Autor fra Ivan Macut u Razmišljanja na 07. prosinca 2012 Više od ovog autora  |

Crkva nam na drugu nedjelju došašća pred oči stavlja lik Ivana Krstitelja, i to kao onoga koji živi u pustinji, hrani se skakavcima i divljim medom te propovijeda skori dolazak kraljevstva Božjega i poziva ljude da se obrate Bogu, da ostave svoj grješan život jer je kraljevstvo Božje blizu.
Ivan propovijeda u pustinji. Nije bez razloga Ivan izabrao pustinju. Sigurno je da bi ga više ljudi čulo da je išao u Jeruzalem, da je propovijedao po okolnim naseljenim mjestima, negoli što ga je moglo čuti u pustinji. Pustinja je neprijateljska za život čovjeka, ali Ivan izabire pustinju zbog drugog razloga. Naime, pustinja je u povijesti izraelskog naroda, kojemu pripada i Ivan, odigrala značajnu ulogu. Narod je morao proći kroz pustinju da bi ušao u Obećanu Zemlju. 40 je godina trajalo to putovanje. Narod se grijehom odvojio od Boga te mu je bilo potrebno čišćenje (katarza) kako bi mogao ući u zemlju koju je Bog obećao Abrahamu. Hod od 40 godina kroz pustinju bio je dovoljno dug da narod konačno spozna svoj grijeh i da se za njega pokaje i da mu Bog oprosti.

Značaj pustinje za izraelski narod nalazi se i u tome što je Bog upravo u pustinji u podnožju brda Sinaja sklopio savez sa svojim Izabranim narodom. Nadalje, u pustinji je Bog po prvi put u povijesti objavio svoje ime Mojsiju: Ja sam onaj koji jesam, onaj koji sam prisutan.
Pustinja je mjesto u kojem postoje vrlo loši uvjeti za život; teško se u pustinji preživljava. Ona je mjesto čišćenja, mjesto pokore za grijehe. Ona je mjesto na kojem se čovjek može uistinu susresti sa samim sobom jer nema ništa što bi ga smetalo da sam sebe ne upozna i spozna da mu je potrebna promjena u vlastitom životu. Upravo zbog toga Ivan izabire pustinju.
Ivan propovijeda u pustinji te k njemu hrli cijeli Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Njegov glas daleko se čuo. Svi su hitali da čuju tog neobičnog propovjednika, onoga koji je propovijedao o posljednjim vremenima. Čak su i farizeji i saduceji dolazili da prime od Ivana krštenje da ne bi propali. Sadržaj njegova propovijedanja bio je vrlo jednostavan: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putevi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.
Svi koji su ga slušali mogli su razumjeti sadržaj njegovih riječi. To je poziv na obraćenje, na promjenu života. Ono što je Ivan napravio jest da je najprije sam učinio ono što je zahtijevao od svojih suvremenika. Povukao se u pustinju i sav se predao Bogu te poziva i druge da se obrate.
Što to znači obraćenje? Znači to da se svatko od nas u ove dane priprave i iščekivanja Gospodinova dolaska treba povući u svoju „pustinju" gdje se jedino može susresti sa samim sobom i s Gospodinom. Tek na taj način moći ćemo donijeti odluku i moći ćemo promijeniti svoj život. Nije moguće doživjeti obraćenje u buci, tamo gdje nismo sami. Obraćenje i susret s Bogom u svojoj nutrini možemo doživjeti tek u tišini, tamo gdje je on na poseban način prisutan.
Bogu ništa ne možemo sakriti, ne možemo ga prevariti. On dobro zna kakvi smo mi zapravo, a kakvi se pravimo pred ljudima da nas ne bi možda osudili ili da nam ne bi možda zbog nečega prigovarali. Već nas prorok Izaija upozorava: na njemu će biti duh Gospodnji, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. Neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, već po pravdi će suditi ubogima i sud prav izricati bijednima na zemlji. Šibom svojom ošinit će silnika, a dahom usta svojih ubiti bezbožnika. Potrebno je, dakle, povući se u nutrinu, u svoju pustinju i tu potražiti odgovor na ona pitanja koja nas muče, na pitanje kakvi smo i što je sve potrebno promijeniti u našem životu kako bismo bili bolji ljudi i bolji vjernici.
Gospodin je već došao, ali će ponovno doći. Svi oni koji ga ne budu dostojni, upozorava nas Ivan Krstitelj, bit će bačeni u oganj neugasivi, u oganj vječni. Vrijeme je da se trgnemo od sna i napokon počnemo donositi plodove obraćenja. To je ono što Bog od nas traži u ovo vrijeme kad se pripravljamo za proslavu njegova rođenja u našem svijetu.