Autor fra Ivan Macut u Uzori vjere na 23. listopada 2012 Više od ovog autora  |

Ivan Kapistran rodio se 1386. u Capistranu, u talijanskoj pokrajini Abruzzo. Obitelj mu je bila njemačkog podrijetla. Studirao je pravo te je postao doktor pravnih znanosti. Po želji tadašnjeg napuljskog kralja 1412. postao je sudac. Oženio je kćer jednog bogataša te time i sam postao bogat, što mu je otvorilo put prema blistavoj karijeri u budućnosti. Međutim, Bog je s Ivanom imao druge planove.
Kad su se građani Perugie pobunili protiv kralja, tražili su od Ivana da s njim pregovara. Budući da pregovori nisu išli u smjeru u kojem su oni htjeli, optužili su ga za izdaju te su ga zatvorili. Ivan se uzdao u kraljevu pomoć, ali kralj za nj nije mario. Uz ovo, Ivana su pogodile još dvije nesreće: zbog svega što ga je zadesilo u velikoj tuzi umrla mu je žena te mu je grad oduzeo svu imovinu pa je postao prosjak i beskunik.

Nakon svih tih nemilih događaja Ivan je uvidio kako je ovozemaljsko bogatstvo prolaznog sjaja pa je odlučio ući u Franjevački red. Tako 1416. postaje franjevac. Na papin nalog, kao jedan od najvećih pučkih propovjednika, propovijedao je po Italiji, Austriji, Njemačkoj, Poljskoj, Mađarskoj, a došao je i u naše krajeve. Osim po svojim propovijedima Ivan je u povijesti ostao zabilježen i po pobjedi kršćanske vojske nad turskom kod Beograda 1456.
Ivan Kapistranski umro je od posljedica kuge 23. listopada 1456. u Iloku u Hrvatskoj, ali se, nažalost, njegovu grobu zameo svaki trag.

Život sv. Ivana Kapistrana može i treba i nama danas biti pouka. Što možemo iz primjera ovoga sveca ponijeti u svoj život?
Ponajprije, toliko se puta u životu više uzdamo u sebe, u svoje sposobnosti, u prolazno ovozemaljsko bogatstvo, negoli u Boga i njegovu providnost. Više puta tražimo svoju, a ne Božju volju. Sv. Ivan imao je sve preduvjete da postane bogat i slavan. Međutim, Bog je s njim imao druge planove. Ne znamo je li sv. Ivan i prije svih onih nemilih događaja osjećao Božji poziv. Ali, očito je da se Bog po njemu htio proslaviti i pronijeti svoje ime po cijeloj Europi.
Osim toga, Božji plan nije bio da sv. Ivan kao sudac sudi ljudima, nego da ljude dovodi k Njemu, koji je naš jedini Sudac. U ovoj Godini vjere vjerujem da bismo i mi, slijedeći primjer sv. Ivana Kapistrana, trebali ne suditi i osuđivati druge, nego ih dovoditi Bogu. Umjesto osude na našim bi se usnama trebala naći riječ zahvale i molitve za naše bližnje, za rodbinu, susjede, prijatelje, ali, ništa manje, i za naše neprijetelje, za one koji su nam učinili zlo, koji nas mrze i koji nam ne žele dobro.
Na koncu, i u dobru i u zlu Bog je bio uz sv. Ivana. Kao kršćani ne smijemo dopustiti da nas u trenutcima kriza i nesreća zahvati beznađe i očaj. Kršćani ne očajavaju, nego u svakom trenutku svoga života upiru svoj pogled u Kristov križ vjerujući u pobjedu dobra nad zlom, života nad smrću.