Autor fra Ivan Macut u Uzori vjere na 14. prosinca 2012 Više od ovog autora  |

Sv. Ivan od Križa rodio se 24. lipnja 1542. Budući da mu je obitelj bila siromašna, nastojao je već kao dječak naći posao kojim bi pomogao u uzdržavanju obitelji. Nakon nekog vremena odlazi u karmelićanski samostan i postaje novak. Bio je vrlo inteligentan mladić te je nakon završenih studija bio profesor i predavao biblijske predmete na sveučilištu Colegio de San Andrés u Salamanci.

Vrlo brzo postao je nezadovoljan načinom života u samostanu u Karmelu. Izrazio je želju da ide u kartuzijanski samostan, ali tu mu je želju poremetio susret sa svetom Terezijom Avilskom 1567. Ona ge ja u razgovoru pridobila za svoju duhovnu obnovu koju je započela 1562. u samostanu sv. Josipa u Avili. Sv. Terezija željela je imati podršku i muške grane karmelićanskog Reda. Tako je na njezin nagovor sv. Ivan od Križa postao prvi karmelićanin terezijanske obnove. Mnogo je pretrpio od braće koja ga nisu razumjela. Devet mjeseci proveo je u samostanskoj samici gdje je sastavio većinu svojih najljepših stihova. Zahvaljujući njegovoj ustrajnosti karmelićanska je reforma na koncu pobijedila te je papa Grgur XIII. 1580. prihvatio osnutak bosonogih karmelićana. Ivan je umro 14. prosinca 1591.
Godine 1726. papa Benedikt XIII. proglasio ga je svecem, a 1926. papa Pio XI. proglasio ga je crkvenim naučiteljem. Spomendan mu je 14. prosinca.

Iako je sv. Ivan od Križa živio prije nekoliko stotina godina, ipak i današnjim vjernicima može biti uzor i poticaj. Naime, njegov nas život opominje da se ustrajnost za Boga i za dobre stvari isplati, unatoč svim poteškoćama na koje možemo naići u ostvarivanju istih. Vjernik koji se zauzima za dobro, koji se zauzima da nešto promijeni na bolje, sigurno će u tom zauzimanju naići na prepreke koje će mu postavljati najbliži i oni koji se boje promjena. Ipak, Isusov poziv na činjenje dobra i na obraćenje trajni nam je poticaj da poput sv. Ivana budemo otvoreni Božjem pozivu i da se ne bojimo dati sve od sebe kako bismo nešto dobro napravili.
Osim toga, primjer sv. Ivana od Križa, koji je u svom duhovnom rastu doživio duža razdoblja u kojima je osjećao kao da ga je Bog napustio, a što je lijepo opisao u svojim djelima, pokazuje nam kako vjernici u svom duhovnom rastu trebaju računati i na razdoblja tzv. duhovne suhoće, kada će im se činiti da su sami i ostavljeni od Boga. Međutim, Bog nikada čovjeka ne napušta te stoga trebamo i u tim teškim trenutcima kušnje ostati čvrsti u vjeri, odnosno biti vjerni Bogu i trajno se truditi ići naprijed u svom duhovnom životu.
Dakle, sv. Ivan od Križa može nam biti trajni poticaj i pomoć kako za nastojanje oko dobra, tako i za trenutke kada se osjećamo napuštenima i kao da nas Bog ne čuje. Neka nam zagovor sv. Ivana pomogne da trajno budemo otvoreni Božjim poticajima, da se trudimo oko dobra te da uvijek budemo sigurni da je Bog uz nas i da nas vodi prema vječnom životu.