Autor fra Ivan Macut u Homilije na 04. studenog 2012 Više od ovog autora  |

Naš je ljudski život trajno obilježen neprestanim traženjima i raznoraznim pitanjima. Tako, možemo reći, da je čovjek biće koje se neprestano pita, koje traži odgovore te na taj način putuje ovozemaljskom domovinom. Postoji mnoštvo važnih pitanja, međutim za nas vjernike najvažnije je pitanje: što mi je činiti kako bih došao u kraljevstvo nebesko – u našu nebesku domovinu? Odgovor je, vjerujem, svima poznat, a dao nam ga je i sam Gospodin Isus: vršeći zapovijedi. Međutim, i u Starom i u Novom zavjetu postoji mnoštvo zapovijedi. Stoga, nameće nam se pitanje, a tako je bilo i kod učenika i ostalog mnoštva koji su okruživali Isusa: koja je zapovijed najveća?

Isus odgovara vrlo jasno: «Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih».
Ukoliko pogledamo Stari, a potom Novi zavjet, onda, zanimljivo, možemo vidjeti da je nagrada za obdržavanje ove najveće zapovijedi različita. Naime, u Starom zavjetu Mojsije onima koji budu vršili ovu zapovijed obećava dug ovozemaljski život. U Novom Zavjetu Isus, naprotiv, govori o kraljevstvu nebeskom. Možda će nas ovi odgovori zbuniti te ćemo se možda upitati kako je moguće da Sveto pismo na isto pitanje daje sasvim različite odgovore. Međutim, ukoliko malo bolje promislimo, onda možemo vidjeti kako se ovi odgovori ne suprotstavljaju, nego, naprotiv, upotpunjuju i idu prema istom cilju. U Starom zavjetu živjeti dugo na zemlji značilo je biti blagoslovljen od Boga. To je bio izvanjski znak da je netko pravedan, da živi pravednim životom i po Božjim zapovijedima. U Novom zavjetu Isus stavlja naglasak na kraljevstvo Božje, ali ono je započelo već ovdje na zemlji s njegovim dolaskom. Već sada, u ovom trenutku i u ovozemaljskom životu, vjernik živi u kraljevstvu Božjem, koje će se u potpunosti ostvariti o ponovnom Isusovom dolasku.
Na koncu, trebamo se upitati: što ova najveća zapovijed znači za nas danas? Vjernik treba uvijek na prvo mjesto stavljati Boga i njegove zapovijedi. Ništa nije važnije od toga. Ukoliko umjesto Boga u svoj život na prvo mjesto stavljamo nekoga (osobu) ili nešto drugo (materijalno), s jedne strane, klanjamo se idolima, s druge, izdajemo Boga. Bog kao takav treba imati prvo mjesto. Ukoliko je doista tako, onda će se sve drugo posložiti i to onako kako to i treba biti. Nakon što čovjek stavi Boga na pravo mjesto u svom životu, potrebno je da se prema drugom čovjeku odnosi onako kako bi htio da se i drugi odnose prema nama. Dakle, drugome priznati ljudsko dostojanstvo, pomagati bližnjem u nevolji itd. Isus ne kaže da ljubimo čovjeka kao Boga, nego da ga poštujemo kao što želimo da i nas poštuju.
Vršeći ove Isusove riječi, doista, nismo daleko od kraljevstva Božjega. Stoga, neka nam ove njegove riječi budu poticaj da se trajno trudimo opsluživati ovu zapovijed ljubavi kako bismo se svakodnevno približavali Bogu i Kraljevstvu nebeskom gdje ćemo svu vječnost hvaliti i častiti Boga.