Autor fra Ivan Macut u Uzori vjere na 02. siječnja 2013 Više od ovog autora  |

Sv. Bazilije Veliki utemeljitelj je kršćanskog redovništva na Istoku te spada među četiri najveća istočna oca. Njegovo je pravilo redovničkog života stoljećima bilo temelj svim drugim utemeljiteljima redova za pisanje svojih redovničkih pravila.
Bazilije se rodio 329. god. u Cezareji u plemićkoj obitelji koja je bila bogata. Studirao je u Konstantinopolu zajedno sa svojim prijateljem sv. Grgurom Nazijanskim. U Cezareji je vodio školu govorništva i prava te bio vrlo uspješan u svom poslu. Uplašio se da će ga vlastita slava uništiti, zato je prodao sve što je imao te novac razdijelio i postao svećenik i redovnik. Započeo je s osnivanjem samostana te osmislio pravila po kojima se treba u tim samostanima živjeti. Smatra se osnivačem istočnog monaštva, dok na zapadu ta čast pripada sv. Benediktu. Bio je i biskup Cezareje te se borio protiv arijanizma. Sv. Bazilije Veliki umro je prirodnom smrću 379. godine.

Spomendan sv. Bazilija Velikog svakako bi nama današnjim kršćanima trebao biti snažan poticaj da promislimo o smislu i potrebi redovničkog života za suvremeno kršćanstvo. Na žalost, moramo utvrditi kako je redovnički život na Zapadu, pogotovo u Zapadnoj Europi, u velikoj krizi. Mnogi se samostani zatvaraju jer nema više redovnika koji bi živjeli u njima. Redovničke se provincije spajaju kako bi mogle još koju godinu opstati. Sve nam to govori da je redovnički način života u suvremenoj Europi na zalazu. Kao kršćanima ne smije nam biti svejedno. Potrebno je prvenstveno se probuditi i biti svjestan te činjenice. Isus nas u Evanđelju poziva na molitvu za nove radnike u svom vinogradu. To je prvi korak koji kao kršćani moramo učiniti. Dužni smo moliti i postiti za nova redovnička i svećenička zvanja.
Osim toga, roditelji su pozvani u razgovoru i pouci poticati svoju djecu kako bi se odlučila na duhovno zvanje. Roditelji u tom procesu nerijetko imaju ključnu ulogu te mogu ponekad biti i kočnica kako bi se neko dijete odlučilo za svećenički ili redovnički način života. Time izravno ulazimo i miješamo se u Božji plan koji On ima s ljudima. Ukoliko Bog doista nekoga poziva u svoju službu, nitko se ne bi smio tome protiviti, a kamoli odvraćati nekoga da krene na jedan dublji način za Gospodinom i da mu posveti svoj život u redovništvu i svećeništvu.
Neka nam spomendan sv. Bazilija Velikog bude poticaj da si posvijestimo važnost redovničkog života za suvremeni svijet te da počnemo moliti i poticati druge da malo bolje poslušaju poziva li ih možda Gospodin u svoju službu i da ih na započetom putu podupiremo kako bi cijelog života bili vjerni Gospodinu u Njegovoj službi.